You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
114<br />
Sasvim na drugom polu umjetni~ke vizije se nalazi<br />
film Moon, niskobud`etni, dugometra`ni debitantski<br />
film diplomiranog filozofa i sina Davida Bowiea<br />
– Duncana Jonesa. Radnja filma je smještena u industrijski<br />
pogon na Mjesecu koji ima samo jednog<br />
zaposlenika i poslušnog robota-pomaga~a; njihova<br />
misija je iskopavanje Zemlji fundamentalno potrebne<br />
ruda~e koja je napokon iscrpila sve svoje prirodne<br />
zalihe. Ve} od samog po~etka film sa jednim glumcem<br />
(fenomenalni Sam Rockwell), stati~nim kadrovima,<br />
dominiraju}im blagim donjim rakursima i odsustvom<br />
muzi~ke podloge usa|uje nam egzistencijalisti~ku<br />
klicu strepnje, is~ekivanja i neizvijesnosti. Iako<br />
jedan glumac nosi kompletnu radnju, postoji odre|ena<br />
napetost u odnosu glavnog lika Sama Bella i njegovog<br />
robota koji ga bespogovorno sluša i savjetuje –<br />
mislim da je ta napetost uvjetovana reminiscencijama<br />
na legendarnog zlikovca HAL-a 9000 iz Kubrickove<br />
Odiseje 2001, a ~iji zlokobni glas i postupke<br />
bolje upu}en gledatelj ne zaboravlja lako. U po~etnoj<br />
fazi film nas uvodi u svakodnevnicu usamljenog radnika<br />
kojem je jedina veza sa drugim ljudskim bi}em<br />
slika njegove `ene i „ljudski” robotski glas u interpretaciji<br />
Kevina Spaceyja. Nakon slu~ajne nesre}e prava<br />
priroda njegove egzistencije dobiva sasvim<br />
drugo, mehani~ko i potrošno lice. Naime on je samo<br />
jedan od hiljada klonova na toj postaji (to otkriva u<br />
jednom “matrixovskom” kadru, od kojeg prolazi jeza<br />
– gomila klonova raspore|ena je u „stazama” kojima<br />
se ne vidi kraj). Usprkos saznanju da je njegov rok<br />
trajanja samo nekoliko godina (i upravo isti~e), te<br />
~injenici da je kompanija poslala svoje ljude da riješe<br />
situaciju, on uspijeva u šatlu pobje}i prema Zemlji i<br />
iskoristiti sje}anje koje mu je genetski programirano<br />
prema originalnom, prvom primjerku. Interesantno<br />
je tko mu na kraju poma`e na putu do Zemlje – to je<br />
on sam, njegov drugi klon, što implicira zanimljivu<br />
ideju: da smo na našem putu jedina prepreka mi<br />
sami. Iako ovo tuma~enje ima okus popularne poppsihologije<br />
smatram ga mnogo boljim rješenjem od<br />
interpretacije filma kao jednostranog antikapitalisti~kog<br />
pamfleta, mada je nemogu}e odhrvati se dojmu<br />
o jednostranoj (obavezno ahistro~noj) kritici<br />
vladaju}eg ekonomskog sistema zapadne hemisfere,<br />
pogotovo ako uzmemo u obzir dramaturški mehanizam<br />
(on djeluje kao magloviti, agresivni i destruktivni<br />
antagonist) koji ni kad se misterija otkrije ne<br />
dozvoljava da se radnja uspori (doga|a se dolazak<br />
korporacijskih pla~enika, za koje i gledatelj sa prosje~nim<br />
filmskim iskustvom zna da razumijevanje i<br />
milost nije u njihovom opisu posla). Za vrijeme trajanja<br />
posljednjeg kadra u off-u ~ujemo kako se priprema<br />
su|enje multinacionalnoj kompaniji za zlo~ine<br />
protiv ~ovje~nosti što daje feel good movie pe~at, i<br />
djeluje kao scenaristi~ki kompromis kako bi se gledatelj<br />
emotivno rasteretio. No, usprkos tome, Moon<br />
osvaja gledatelja za~udnim i emotivno punim kadrovima<br />
i maestralnom interpretacijom Sama Rockwella.<br />
Nakon trinaest godina tamu kino-dvorane je<br />
poharao dugo is~ekivani film Avatar, majstora nau-<br />
~ne fantastike Jamesa Camerona. O Avataru svi imaju<br />
neko mišljenje, svi su nešto napisali, ili ga kuju u zvijezde<br />
ili ga vuku po blatu ili ga pokušavaju analizirati<br />
neprimjerenim kriti~kim diskursima; sve u svemu,<br />
rijedak je film koji mo`e da izazove ovakvu reakciju<br />
svjetske publike. Bud`et Avatara iznosi pribli`no 250<br />
milijuna dolara, plus marketing na koji je utrošeno<br />
još 150 miljuna. Smatram da je ta vanserijski skupa<br />
marketinška kampanja gotovo pa prouzro~ila kontraefekt<br />
jer je svima a priori dala kriti~arska polazišta i<br />
tako svakome tko zna govoriti podarila „intelektualni”<br />
ispušni ventil. Te kritike su se (naravno) svodile<br />
na re~enice tipa: „Još jedan hollywoodski blockbuster<br />
– radije }u gledati neki europski ili azijski film.”,<br />
„danas su samo efekti bitni, pri~a nije.” ili „da meni<br />
netko da te pare, mogao bih i ja snimiti film.”<br />
Cameronov 3D film je sve to izdr`ao i kao svaki tehni~ki<br />
break (zanimljiva je latentna i potisnuta mr`nja i<br />
prezir intelektualne „elite” prema tehni~kim inovacijama<br />
ne samo na podru~ju filma nego op}enito –<br />
mo`da je u pitanju nesvjesno nepodnošenje vlastitih<br />
mana na koje nas novotarije na nekom nivou uvijek<br />
podsje}aju) uspostavio je novu liniju horizonta o~ekivanja<br />
na polju 3D filma. Ako u obzir imamo razvoj i<br />
istoriju filma vidimo da su inovacije uvijek bile<br />
do~ekivane kao kona~ni kraj filmske umjetnosti i<br />
bivale degradirane sa svih strana, sve dok ne bi uspostavile<br />
nove konvencije i rušile ih genijalnim postignu}ima<br />
(smatralo se da zvu~ni film uništava suštinu<br />
filma kao umjetnosti, kao što se govorilo i za film<br />
u boji, no najbolji predstavnici epoha su transcendentirali<br />
svoj istorijski kontekst i ostali gledani do<br />
danas). James Cameron je redatelj ~ije ime, kao i predhodni<br />
rad, ima velik marketinški potencijal<br />
(mnogo ve}u nego npr. Steven Spielberg), što ga ~ini<br />
interesantnim fenomenom ako uzmemo u obzir<br />
koli~inu svjetske produkcije i etablirana imena koja<br />
se kre}u u njoj. Kao da gledatelji o~ekuju novog<br />
Terminatora ili Aliena, filmove zaslu`ne za otvaranje<br />
novih horizonata u `anru nau~ne fantastike. Na`alost<br />
Avatar je podbacio u inventivnosti na scenaristi~kom<br />
nivou dok nam vizualno pokazuje da još<br />
nismo vidjeli sve i da je ovaj film uspio u svojoj teškoj<br />
pionirskoj zada}i. Prema rije~ima samog autora, on je<br />
filmom `elio „ispri~ati poznatu pri~u na drugi na~in.”<br />
Iako je pri~a sastavljena od poznatih klišeja, vizualna<br />
inovativnost prevazilazi hollywoodski in`enjering,<br />
tako da s te strane mo`emo prepoznati redateljevu<br />
namjeru (pisac ovoga teksta, kao veliki obo`avatelj<br />
Cameronovog ranijeg rada, razbijao je glavu zašto<br />
autor nije pokušao poznatoj pri~i dati slo`eniji scenaristi~ki<br />
sklop – do razloga još nisam došao). Avataru<br />
je sa kriti~arske strane pristupano veoma šablonski i<br />
o~ekivano, što je automatski pogrešno, jer njegova<br />
pri~a je starija od filma, kapitalizma, naftnih bušotina<br />
i datira još od prvih uspostavljenih socijalnih struktura<br />
i baš zbog toga na njenu simplificiranost i masovnu<br />
pristupa~nost treba gledati, na idejnom planu, kao<br />
podsjetnik da ponekad treba preispitati vlastite vrijednosti<br />
i bez obzira na sve primamljive kompromise<br />
braniti ono do ~ega nam je zaista stalo.
Change language