Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

48 Otuda se postjugoslovensko okru`je nikada ne bi moglo upodobiti u postmodernisti~koj muzealnoj metafori skladišta; jer se to stanje prevashodnije otkriva u metafori |ubrišta odaju}i, kako bi to rekao Jovica A}in, prisustvo mašine koja je revno mljela ~etiri godine rastere}uju}i skladište, ispunjavaju}i svojim zlogukim zvukovima prekretni~ku epohu u toku koje se jugoslovenski imaginarij rasto~io; dakako, mašina je proizvodila i ìve ljudske jauke. FOTO: KENAN EFENDI] (Naš povratnik, nomadski subjekt – vidimo ga kako se ozbiljan trucka pored prozora - koji je kona~no nešto odlu- ~io mimo diskurzivnih praksi koje su ga bile zarobile, u doba malo nakon pada postmodernizma, vozi se sporo, vozom koji gmiè periferijskim predjelima tonu}eg grada.) 2. Tranzicijsko plus poststrukturalisti~ko bezna|e Stanje idejne oskudnosti, stanje mo}i i porobljenosti koji su uspostavljeni revnim djelanjem tranzicijskih nacional-elita, dodatno legitimizira i alternativa koja je posve}ena variranju postmodernisti~kih/poststrukturalisti~kih praksi mišljenja. Pojavnost intelektualac, intelektualna odgovornost, najednom su derridijanski proskribovani kao logocentri~ke kategorije, a borba protiv mo}nika se relativizira stalnom i svejednakom zarobljenoš}u uma kojeg su centri mo}i uvijek i unaprijed otjelotvorili na sopstvenu sliku i priliku. Kako bi rekao Foucault, situacija s mo}i je beznade`na: oni koji su bili prvi, sutra }e biti drugi, a oni drugi }e biti prvi...Strategije nadzora i ka`njavanja se proteù sveudilj, i prije~e i obesmišljavaju u korijenu svaku anticipaciju po-eti~kog anga`mana. Poststrukturalisti~ka alternativa nije prava protuteza esencijalisti~koj misli, koja je etablirana na univerzitetima gdje imaginira konstrukte koji uvezuju stolje}a nacionalnih kulturnih neminovnosti, legitimiziraju}i se kao izistinska kritika koja rekonstruiše datosti teksta, pri tom ne profaniziraju}i knjièvnost jer tekst toboè sagledava unutar njegove prvotne i iskonske larpurlartisti~ke pojavnosti; ta esencijalisti~ka praksa je ve} pobijedila, ako }emo suditi po masovnosti i institucionalnoj mo}i, to jest po svakogodišnjoj proizvodnji podanika koji onda odlaze u škole i fakultete da pronose ~asnu misiju mitiziranja nacional-kulture – dakle, pobijedila je, iako je u okvirima teorijske misli pala, ako ne prije, onda sigurno u drugoj polovini dvadesetog vijeka, ali to u bh. okvirima ništa ne zna~i; stoga, ne postoji samo potreba da se ta ideološka praksa dekonstruira, prokaè i ocrta u punoj pogubnosti svoga politi~kog djelanja, nego takvom projektu valja suprotstaviti sistem koja }e svojim instrumentarijem, ~injenicama i metodologijom (te politi~kom konotativnoš}u i ideologijom) biti bliì minimumu zna~enja teksta i svijeta. U poststrukturalisti~kom kontekstu, me|utim, istina se ne moè uspostaviti budu}i da je relativizovana; naprosto, svaki put se ispostavi da je broj legitimnih istina jednak broju o~evidaca i u~esnika Doga|aja, – ili koliko je i interpretatora, toliko je i zna~enja teksta: jer ko }e odrediti pravo zna~enje?. Postmodernisti~ke prakse mišljenja zaista su našle pogodno okru`je unutar postratnog tranzicijskog prostora: samo su uskovitlale ustajalo okru`je stvaraju}i privid da se unutar ukupne misli nešto ipak kre}e, a kakofonija razli~itih diskursa opravdavanja zlo~ina i viktimizacije, zrakopraznost merituma koji }e utvrditi istinu istorijskih doga|anja (~ime sve nacional-elite profitiraju), sve te strategije, dakle, koje je anticipirao rat nametnuvši ih kao izazove epohe, samo su sprovedene na banalnu vrtešku kojom je savremena mi-
sao na trenutak ostala zadivljena. Vrlo lako je zamisliti poststrukturalisti~kog intelektualca koji relativizuje sopstvenu odgovornost: na primjedbu: - Gospodine, ljudi su porobljeni!, on spremno odgovara: Vaš se iskaz, gospodine, otvoreno diferencira, ve} vidim to otvoreno zbivanje diferenciranja Vašeg znaka, pitanje je da li mi govorimo o istoj stvari. - Ali, gospodine, Vi snosite odgovornost! - Vidite, ve} Vas ne razumijem. Ozna~itelji su definitivno proklizali. Prakse dekonstrukcije daju prilog grandioznosti i praznini Velikog |ubrišta kao totalno ispra`njenog sveozna~itelja. (Nomadski subjekt koji je zurio u no} najednom osupnut ustaje sa stolice, protestvuje u sebi, prislanja se uz prozor, otpuhuje dimove cigarete, voz još uvijek nije izašao iz grada – on promatra periferijske ruševine koje tonu.) 3. Prihva}anje ~ina kao alternativa Ta~no je da je u današnjem kontekstu potreba za badiouvski shva}enim Doga|ajem Istine, kao iznimnim upadom traumatskog Stvarnog koje uzdrmava simboli~ku prevladavaju}u strukturu (@ièk), iznimno velika; osim toga, potreba da se partikularni prosvjedni~ki zahtjevi radnika metaforiziraju i univerzaliziraju u globalnoj situaciji borbe protiv Njih, onih na vlasti, tako|er je od presudne va`nosti (@ièk). No zastajemo pred pitanjem prihva}anja ~ina – to jest @ièkovskog zazivanja Gospodara, koji }e realizirati Doga|aj Istine, prihvativši sve konsekvencije, pa i okrvavljivanje ruku, iznalaze}i moduse dobrog terora. Zagovaranje Revolucije u ime ~ijeg je koncepta opravdano `rtvovati ljude, u ime koncepcije svijetle budu}nosti, u posttraumati~nom kontekstu koji danas ìvimo, u najmanju ruku jeste zazorno. Kako vrijeme bude odmicalo, a kulturni i politi~ki kontekst bude postajao sve zlokobniji i oskudniji (na ~emu revno rade fundamentali~ke i liberalnokapitalisti~ke elite), mogu}e je da }e se prihva}anje ~ina u postjugoslovenskom okru`ju nametati kao imperativ, jer potreba za Revolucijom }e se omasovljavati; kako antitotalitaristi~ka tradicija nije kanonizirana, ne}e iznenaditi ako se koncepti opravdanja zlo~ina u ime revolucionarnih i kolektivisti~kih modela budu, u najboljoj maniri dvadesetog vijeka, vra}ali poput grozomornog refrena produàvaju}i isto~noevropsku agoniju. (Nomadisti~ki subjekt – smješe}i se – bezazleno pozdravlja radnike koji izlaze iz neke periferijske fabrike na izdisaju, klize}i dalje u no}.) 4. Povratak utopija Da, u zastajanju pred ìèkovskim prihva}anjem ~ina, primjetan je i nadasve o~it bijeg pred politikom u etiku i kulturu. Antitotalitaristi~ka tradicija dvadesetog vijeka tako autenti~no je uobli~ila glas `rtve, da se prigodom svakog daljeg razmatranja, pogotovo tranzicijskog obzora koji anticipira nove totalitaristi~ke entitete za budu}nost, nikako ne moè previdjeti; cijela jedna etika koja bi mogla razriješiti nesvladivosti i nepreradivosti tranzicijske epohe se umnogome oslanja na po-eti~ku antitotalitaristi~ku tradiciju. U pogledu rada na dolasku Doga|aja Istine na politi~ko polje, stoga uvijek valja ostati na odga|anju, na o~ekivanju bez o~ekivanja, na performativu, na stalnom i nezavršenom pomjeranju istoga za budu}nost (i tu je povratak Derridi neminovan), jer svaki pokušaj realizacije projekta (ma koliko utemeljen bio, i ma koliko svijetlu budu}nost predvi|ao) zahtijevao bi ljudske `rtve, što automatski, nakon dvadesetovjekovnih traumati~nih iskustava i tragova koji su ostavili u teorijskoj misli i umjetnosti, zahtijeva odbacivanje takve realizacije; sve drugo bi bilo neshvatljiv moralni ignorantizam i inauguracija intelektualne neodgovornosti u najboljoj maniri dvadesetog vijeka. Za takvo odga|anje, za takvo o~ekivanje, jama~no su najcjelishodnije strukture kulturnih formi, jer Doga|aj Istine, kako ga definiše Badiou, moè se zbiti i u ~udu umjetni~ke inovacije koja }e potresti postoje}e strukture izazivaju}i povijesnopoeti~ki prevrat i raskid s tradicijom. U tom smislu, u povijesnopoeti- ~kim i teorijskim obzorima, mo`da je došlo vrijeme da se autor prestane poimati kao puki skriptor, kao nosilac rje~nika citata i tragova na osnovu kojih generira svoje tekstove, da vrati svoje pravo na }ud i dojmove, svoju intelektualnu i politi~ku odgovornost u zna~enju teksta, koje se ima konstituisati. Strukture antiratnog pisma i prvog vala tranzicijske literature koja tapka u mjestu, koje su se posvema dezintegrirale pokušavaju}i dohvatiti i spasiti fragmente |ubrišta, mo`da bi unutar povijesne poetike kona~no trebale biti prevazi|ene, ostavivši tragove za anticipaciju nekog novog povijesnopoeti~kog i kulturnog projekta. U tom smislu, u okvirima kulturnih formi, ma koliko to bilo besmisleno i uzaludno, u posttraumat-i~no doba unutar kojeg su sveukupnost tranzicijskog bezna|a umnoìle strukture poststrukturalisti~ke misli, vode}i se po-eti~noš}u uma koji je odlu~io proizvoditi zna~enje (odbijaju}i vjeru da je svako djelanje u tom pogledu otjelotvoreno sredstvima kontrole, i u tom smislu kancerozno proizvo|enje zna~enja), kona~no predlaèmo konkretnu stvar, pokušavaju}i anticipirati budu}i povijesnopoeti~ki projekt, pokušavaju}i usmjeriti kulturne forme ka osluškivanju budu}nosti kao stanja obe}anja: dakle, razmišljamo o potrebi za romanima koji }e jakim gnoseološkim strukturama, svom snagom otjelotvorenih verbalno-ideoloških vidokruga i polifoni~nih struktura, vode}i se gla|u za ~injenicama i njihovim uobli~enjem pod vrhovnim vodstvom Istine, sjedinjuju}i sve racionalne i iracionalne datosti tranzicijskog ìvota, kona~no odgovoriti na izazove epohe koju ìvimo prera|uju}i ~itav krug traumati~nih i zatornih entiteta koji skoljavaju pojedinca; razmišljamo, dakle, o novom valu romana koji }e sveukupnom raspadu supostaviti svoje vrijednosti, vratiti u teorijski opticaj stabilan meritum koji }e upamtiti cjelokupnost politi~kog i kulturnog iskustva, koji literaturu ne}e vrednovati parcijalno na osnovu teorijskih egzoti~nosti (postkolonijalnih, novohistorijskih, feministi~kih), nego }e imati u vidu cjelokupnu strukturu, od postupka do ideoloških implikacija; taj teorijski instrumentarij koji se tek ima konstituisati suo~io bi aut- temat (sic!) 49
Page 1 and 2: (sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4: Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6: 1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8: Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10: linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12: maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14: stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16: obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18: Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20: Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22: „vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24: obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26: Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28: orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44: kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45 and 46: Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47: San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95: 94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97: 96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99:
98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101:
100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103:
102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105:
Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107:
106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109:
108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111:
110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113:
112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115:
114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117:
116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119:
118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121:
120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123:
122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125:
124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127:
126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128:
“Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?