Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

42 “interpretativnim zajednicama” i “interpretativnim strategijama” sprije~io mogu}nost krajnjeg subjektivizma. Interpretativna zajednica odre|uje interpretativnu strategiju koja upravlja individualnim reakcijama. Nema hijerarhije me|u interpretativnim strategijama zato što nema hijerarhije izme|u vrijednosti razli~itih interpretativnih zajednica, tj. razli~itih kultura. Postmodernisti objašnjavaju kako su istine kulturalno relativne i zagovaraju potpunu jednakost svih kultura. Postavka u kojoj je unaprijed priznata svaka vrijednost svake kulture. Puki formalizam: npr. izjedna~avaju se vrijednosti boraca za ljudska prava u Kini i njema~kih neonacista. Eagleton: “Za postmodernu teoriju va`nija je formalna ~injenica pluralnost tih kultura nego njihov sadràj”. Umjesto suspendiranog koncepta kriterija i argumentacije postmoderna teorija (~itanja) nudi hermeneuti~ki i eti~ki nihilizam ~iji je krajnji rezultat intelektualna paraliza i diktatura relativizma. Dok me postmodernisti i dalje ubje|uju kako je to jedini put ka slobodi od totalitarizma , ja i dalje ìvim totalitarizam (vjerski i/ili nacionalni fundamentalizam i divljanje globalnog kapitala). Postavim sebi pitanje: kako mi “uìvanje u tekstu”, dekonstrukcija ili “neograni~ena interpretativna igra” moè pomo}i u svijetu ovakvom kakav je danas? Nikako. Onda shvatim da je teorija koja je potpuno defunkcionalizirala znanje i koja proglašava “izostanak potrebe za stvaranjem novih cjelinskih filozofskih sistema, jer bi to bilo neproduktivno”, postala najsna`nija ideologija trenutnog ekonomskog, politi~kog i kulturalnog poretka. Ali da bi se nešto osporavalo mora se nešto i tvrditi. Moram razmišljati o nekom ~itanju koje bi bilo funkcionalnije ~itanje i ~itanje s ispravni(ji)m teoretskim polazištima. – “Teorija! Zašto nam trebaju 'ispravna teoretska polazišta'? Zar ne moèmo ~itati bez (predrasuda) teorije? Zar nije intuitivno ~itanje najbolji na~in da se djelu pri|e?” - Rasprava izme|u tuma~a-teoreti~ara i tuma~a-intuicioniste je jedna od najzanimljivijih mogu}ih rasprava. Intuicionisti smatraju da teoreti~ari vrše nasilje nad umjetni~kim tekstom i da time ubijaju “jedinstveni doìvljaj pri susretu s pravom umjetnoš}u”. Na to im Schlegel odgovara: “Ako bi poneki misti~ki ljubitelji umjetnosti koji svaku kritiku smatraju razlaganjem i svako razlaganje razaranjem uìvanja bili konsekventni, onda bi morali da kaù da je uzvik iznena|enja najbolji umjetni~ki sud o najvrednijem djelu. A postoje i kritike koje i ne kazuju mnogo više.” Intuicionisti objašnjavaju kako teorija formira predrasude koje onemogu}avaju pravi pristup umjetni~kom djelu. Teoreti~ari objašnjavaju kako intuicionisti previše mistificiraju i umjetnika i umjetnost. Rasprava moè trajati po nekoliko sati: sam sam ih nekoliko preìvio. Kako riješiti problem? Neophodan nam je arbitar. Šta ovdje moè biti arbitar? Argumenti. Prizovimo Heideggera u pomo}. Heidegger: “Spoznaja je modus tubivstvovanja zasnovan na bivstvovanju-u-svijetu. Stoga bivstvovanje-usvijetu kao temeljno ustrojstvo tubivstvovanja zahtijeva prethodnu interpretaciju.” Heidegger objašnjava da svako razumijevanje pretpostavlja i odre|eno pre- drazumijevanje: interpretaciju tubivstvovanja (~ovjeka). Kasnije }e ta Heideggerovo otkri}e biti razvijeno u objašnjenje prema kojem su naše mišljenje i govor mogu}i tek u horizontu jednog reda znakova, i baš zbog toga mi ne moèmo da se smatramo njihovim tvorcima. Misao se formira u mreì zna~enja jedne kulture; kultura proizvodi niz-predrazumijevanja koja omogu}uju spoznaju. Teza intuicionista o mogu}nosti neposrednog pristupa umjetni~kom djelu bez predrasuda nije ta~no. Intuicionisti samo nisu svjesni ~injenice kako moraju imati pred(ra)sud(e) da bi uop}e mogli ~itati. îsti pristup djelu je ~ista iluzija. Intuitivno ~itanje (nebiti-svjestan-vlastitog-objašnjenja-~ovjeka-i-jezika) efekat je teoretskog nesvjesnog. Prije nego što pristupimo ~itanju (autor-tekst-~italac) moramo imati dva temeljna pred-suda: objašnjenje ~ovjeka (teorija subjekta) i objašnjenje jezika (teorija teksta). Na~in ~itanja (interpretativna strategija) je potpuno odre|en tim osnovnim pred-sudovima. Pošto postoji hijerarhija razli~itih teorija subjekta i teksta onda je mogu}a i hijerarhija interpretativnih strategija i samih interpretacija. Va`no je prije svega vratiti se Schleiermacherovoj ideji hermeneutike kao “umješnosti izbjegavanja pogrešnog razumijevanja” i argumentirati zašto su neka tuma~enja bolja a neka lošija . -”Koja su to lošija razumijevanja i zašto su loša?” Na prvom mjestu to je esencijalizam kao neka kombinacija fenomenološkog interpretativnog modela, angloameri~ke nove kritike i nekih elemenata strukturalizma. Temeljna postavka tog interpretativnog modela je razlika izme|u suštinskog i pojavnog. Esencijalist u tuma~enju je usmjeren ka prepoznavanju vanvremenskih i vanprostornih suština i zakona u pojavnom. Taj model ima dva osnovna nedostatka: nefunkcionalan je i teorijsko-metodološki neutemljen. Kad kaèm da je takvo ~itanje nefunkcionalno, mislim prije svega na esencijalisti~ki bijeg od stvarnosti. “Umjetnost je opasno ugroèna u društvu koje joj se divi samo u aukcijskim dvoranama i ~ija apstraktna logika lišava svijet osjetilnosti” (Eagleton). Isti autor je rekao da je za estetu ljepota umjetnosti upravo u njezinoj neuporabljivosti. Esencijalista se bavi kosmi~kim suštinama a ne dosadnom svakidašnjicom, on spoznaje vanvremenske i vanprostorne suštine, zakone i vrijednosti a ne vremensko-prostorne. Pitam se da li mi to lebdimo u kosmosu, da li smo u nekoj vanvremenskoj i vanprostornoj stati~noj dimenziji ili smo pak povijesna bi}a koja ìve (preìvljavaju) u vremenu i prostoru. Defunkcionalizacija literature kroz taj interpretativni model posljedica je zastarjelih teoretskih pretpostavki. Esencijalizam je interpretativni model sa teoretskim nesvjesnim; esencijalisti nemaju eksplicitnih teoretskih postavki ali posmatraju}i esencijalisti~ke interpretacije jasno se ocrtava karakter dva temeljna pred-suda esencijalisti~kog ~itanja. Insistira se na autonomiji (umjetni~kog) subjekta koji “transcendira povijesne i kulturne okvire u kojima egzistira” (lebdi u zraku?) i na autonomiji teksta u koji je “umjetnik pohranio misli i emocije”. Objašnjavati esencijalisti da ideje ne prethode jeziku, da zna~enja nisu “skrivena” ispod teksta i da ih on ne ot-
kriva (prodiru}i u dubine teksta) ve} da kontekstualizira i formira intertekstualne odnose sa semioti~kom mreòm kulture, bilo bi jednako onom što su Heleni nazvali “odsijecanje glave hidri”. Kad smo ve} kod Helena moèmo napraviti jednu zanimljivu analogiju. Mislim da su temeljne pretpostavke esencijalisti~kog ~itanja sli~ne temeljnim postavkama filozofa elejske škole. Elejci pori~u raznolikost i promjenljivost i tvrde kako je iskustvo uvijek – istost. Esencijalisti sli~no elejcima tvrde kako vremena prolaze a vrijednosti (univerzalne ljudske vrijednosti) ostaju iste. Protiv istosti: Iskustvo pokazuje da prilikom svake prave promjene nastaje i nešto što se ne moè u potpunosti svesti na ono što mu je prethodilo. U prepoznavanju univerzalnih ljudskih vrijednosti esencijalisti se oslanjaju na svoj istan~ani estetski ukus. “Ako je išta, onda je ukus svjedo~anstvo promjenljivosti svih ljudskih stvari i relativnosti svih ljudskih vrijednosti” (Gadamer). Svaki pokušaj generalizacije, pa i nacrt univerzalnih ljudskih vrijednosti, ne moè pokriti sve kontekstualne mogu}nosti. Svaki univerzalizam moè se podvrgnuti kontekstualnoj relativizaciji. Bogatstvo individualnih pojava je odlika povijesnog ìvota, i to je ono što ~ini vrijednost i smisao povijesti. Povijest za razliku od prirode uklju~uje momenat vremena. Esencijalizam izjedna~ava povijest sa prirodom i insistira na suštinama, vrijednostima i zakonima “otpornim” na vrijeme. To bi zna~ilo da je knjièvno djelo isto što i Gausova teorema u matematici. Gadamer opominje: “Pojedina- ~ni slu~aj na koji djeluje mo} su|enja, nije nikad samo puki slu~aj; on se ne iscrpljuje u tome da bude posebi~nost nekog op}eg zakona ili pojma. On je, naprotiv, uvijek 'individualni slu~aj' i ozna~avaju}i ga mi kaèmo: poseban slu~aj, osobit slu~aj, jer ga ne obuhvata pravilo.” Za dalje osporavanje esencijalizma mogu}e je upotrijebiti filozofiju, filozofiju jezika, lingvistiku, antropologiju i knjièvnu teoriju od druge polovine prošlog stolje}a. - “Da li je onda rješenje u ovim savremenim opozicionim ~itanjima?” - Opoziciona ili kosa ~itanja svakako su najzna~ajnija pojava u suvremenoj nauci o knjièvnosti. Posebno se to odnosi na feministi~ku i postkolonijalnu teoriju koje razobli~avaju šovinisti~ke dimenzije prije svega zapadne kulture. Novi historicizam, kulturni materijalizam i mašreovski model marksisti~ke kritike zna~ajni su intepretativni modeli zato što otkrivaju ozbiljne politi~ke implikacije knjièvnih tekstova. Sva opoziciona ~itanja su usmjerena ka transformaciji postoje}e kulture koja opravdava raznovrsne oblike diskriminacije i nepravde. Motivacija tih interpretativnih strategija potpuno je opravdana ali prakti~na upotreba opozicionih ~itanja donosi sa sobom nove probleme.U nastojanju da se odupre ideologizaciji ~italac odbija bilo kakvo djelovanje teksta, ~ime sam knjièvni tekst ostaje bez sadràja: sadràj poezije jest njezin efekat na ~itaoca. U kona~nici, sva interpretacija svede se na provjeru: da li je autor patrijarhalan ili nije (ginokritika), da li je imperijalista ili nije (postkolonijalna kritika), da li je politi~ki disident ili nije (novi historicizam, kulturni materijalizam i marksisti~ka kritika). To postaju ve}-znam-šta-}u-na}i-u-tekstu modeli ~itanja i otpada mogu}nost da ~italac sazna nešto drugo iz teksta. îtanje jednostavno više nije ~in spoznaje i dobiva karakter kviza na lokalnoj televiziji: odabir izme|u dva ponu|ena odgovora bez ikakve koristi za onog koji u~estvuje. Moraš se sloìti s ~injenicom da je ~itanje funkcionalno samo kada djeluje na ~itaoca. Ve} je Aristotel u odre|enje biti tragedije uklju~io djelovanje na gledaoca Gadamer djelovanju daje primat u odre- |enju umjetnosti: “Pravi bitak umjetni~kog djela je, naprotiv, u tome da postaje iskustvo koje preobra}a onoga koji iskušava.” Svaki novi model morao bi inkorporirati u sebe ove na~ine ~itanja kao svojevrsnu eti~ku inspekciju teksta, ali samo ~itanje se ne smije svesti na jedna od njih. Od takvog oblika teorijskog apriorizma koristi moè imati samo esencijalizam u svojoj antiteorijskoj propagandi, i tada s pravom teoriju moè nazivati terorijom. I, da li stvarno misliš da knjièvnici pišu i da li }e nastaviti pisati da bi smisao bio otkriven (samo) u posveti ili fusnoti? -”Ali niko nije dokazao da Derrida nije u krivu, iako su mnogi nezadovoljni. Kako uspostaviti hijerarhiju zna~enja ako Derrida tvrdi da nema ~istih slobodnostoje}ih zna- ~enja i da zna~enja stalno 'kliù' ?” Gotovo da su se ljudi po~eli dijeliti na Derridine oboàvaoce i na one koje hvata panika na svaki njegov pomen. Teško da dekonstrukcija moè biti funkcionalna u kontekstu koji ìvimo ali mnoga Derridina zapaànja o jeziku su i dandanas vaè}a. Derrida je razvio De Saussureove postavke i uzdigao diferencijalni model do sveobuhvatnog na~ela. Jasne su osnovne Derridine postavke. Nema neposredne veze izme|u svijesti i stvarnosti: jezik Umjesto suspendiranog koncepta kriterija i argumentacije postmoderna teorija (~itanja) nudi hermeneuti~ki i eti~ki nihilizam ~iji je krajnji rezultat intelektualna paraliza i diktatura relativizma. Dok me postmodernisti i dalje ubje|uju kako je to jedini put ka slobodi, mi i dalje ìvimo totalitarizam - vjerski i/ili nacionalni fundamentalizam i divljanje globalnog kapitala. Postavim sebi pitanje kako mi uìvanje u tekstu, dekonstrukcija ili neograni~ena interpretativna igra moè pomo}i u svijetu u kojem ìvim. Nikako. Onda shvatim da je teorija koja je potpuno defunkcionalizirala znanje i koja proglašava “izostanak potrebe za stvaranjem novih cjelinskih filozofskih sistema, jer bi to bilo neproduktivno”, postala najsna`nija ideologija trenutnog ekonomskog, politi~kog i kulturalnog poretka. temat (<strong>sic</strong>!) 43
Page 1 and 2: (sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4: Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6: 1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8: Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10: linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12: maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14: stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16: obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18: Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20: Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22: „vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24: obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26: Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28: orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 45 and 46: Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47 and 48: San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50: sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93:
92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95:
94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97:
96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99:
98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101:
100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103:
102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105:
Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107:
106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109:
108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111:
110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113:
112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115:
114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117:
116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119:
118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121:
120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123:
122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125:
124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127:
126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128:
“Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?