Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

46 FOTO: ALMEDIN ZUKI] na: ~emu sluì knjièvnost ako je samo restitucija prošlosti i ako ne moè ostvariti misaono posredovanje sa ~itao~evom sadašnjoš}u. Kako prevazi}i taj raspon izme|u autorove i ~itao~eve stvarnosti? Ekstremne pozicije vode ra~una o samo jednoj dimenziji. S jedne strane, esencijalizam slijede}i elejsku logiku uvijekistosti potpuno zanemaruje autorov kontekst i realno postoje}e sli~nosti autorove i ~itao~eve stvarnosti pretvara u istovjetnosti i “dokazuje” postojanje vanvremenskih i vanprostornih suština. S druge strane, biografizam, pozitivizam i diltajevski koncept “duhovne povijesti” zanemaruju svaku sli~nost za ra~un raznolikosti i raznovrsnosti. Oba koncepta zarad svojih holisti~kih koncepcija zanemaruju iskustvo koje pokazuje sli~nost izme|u razli~itih pojava. Slijede}i logiku sli~nosti mogu}e je pobje}i od nefunkcionalnih i ekstremnih pozicija univerzalizma i hiperhistorizma i formirati funkcionalan i teorijski ispravan interpretativni model. îtanjem prije svega posmatramo odnos teksta prema kulturalnom kontekstu u kojem nastaje ili tradicionalnije kazano odnos autora prema stvarnosti u kojoj ìvi. Kaù kako autor ne vlada budu}im interpretacijama: Rable objašnjava da Homer nije mogao zamisliti šta }e mu sve prišiti tuma~i od Plutarha pa nadalje. Slaèm se: autor ne moè pretpostaviti interpretativnu historiju svog djela ali dobar pisac mora pretpostaviti šta sve djelo (kao cjelina) moè zna~iti u kontekstu u kojem se javlja. Vra}anje autoru i njegovom odnosu prema stvarnosti u kojoj piše, jeste ono što ovakav interpretativni model sa sobom donosi. Autor je ponovo ro|en. Ali ne zaboravimo da je i ~italac odre|en svojom stvarnoš}u i da ne moè zauzeti neku arhimedovsku ta~ku s koje }e objektivno posmatrati, nego posmatra iz konkretnih uvjeta vlastite egzistencije. Temeljni ~ovjekovi egzistencijalni problemi bili bi isti da nisu postavljeni u razli~ite kulturalno-povijesne uvjete. Otud je odnos autorovih i ~itao~evih egzistencijalnih problema odnos sli~nosti a ne istosti. Ve} je Lukacs objasnio kako interpretacija nije odre|ena toliko djelom koliko ìvotom koji u djelu traì odgovore na svoja pitanja. îtalac posmatra autorov odnos prema stvarnosti (u kulturalno-povijesnom kontekstu) u kojoj ovaj piše i prepoznaje sli~nosti autorove i svoje situacije: što više sli~nosti na|e, toliko }e djelo biti zanimljivije i vrednije za njega. Prihvata ili odbija autorovu interpretaciju stvarnosti i autorove vrijednosti, ali u svakom slu~aju razmišlja o (kulturalnim i povijesnim) uvjetima vlastite egzistencije; mijenja ili utvr|uje svoj vidokrug, ali u svakom slu~aju produbljuje svoje iskustvo o svijetu. Ove termine – “egzistencijalni problemi”, “iskustvo”, “svijet” i sl. – shvatam u svjetlu savremenih lingvisti~kih, filozofskih i kulturoloških teoretskih postavki i pokušavam pobje}i od mistifikacija, ali istina da knjièvnost ne podu~ava ve} tjera na razmišljanje ne da se kazati drugim rije~ima.
San o totalitetu nad fragmentima \UBRIŠTA Zapisi s puta: varijacije jednog nomada na relaciji S.- H. Mirnes Sokolovi} Nadalje, vra}aju}i spoznaju kao knjièvnu kategoriju, otjelotvoravaju}i istinitost fikcionalne tvorevine, taj val romana bi trebao spasiti ono od istorijskog iskustva što historiografija i javni diskurs falsifikuju, spajaju}i fragmente |ubrišta u simboli~ki totalitet svijeta kao humanog historijskog i ideološkog postojanja u ~ije okvire treba vratiti ~ovjeka; knjièvnost bi takvim romanima vratila svoju mo} da djeluje detraumatizacijski, prepokrivaju}i ratnu i tranzicijsku epohu, sluè}i svojim mehanizmima utjehe i analiti~nosti ~ovjeku koji stoji prestrašen pred ~udovišnoš}u aktualnog svijeta; istovremeno, obuhva}aju}i postjugoslovenski tranzicijski društveni prostor, takav val romana bi mogao izgraditi novi jugo-imaginarij usisavaju}i i analiziraju}i ukupnost politi~ke situacije koja se gibala tim prostorom u protekle dvije decenije. 1. Putovanje onkraj historije Subjekt je odlu~io da se ponovo ukaè na ideološkom i kulturnom obzoru. Evo kako je to bilo: Sve je po~elo tako što si se u sumraku tih godina našao zalutao (kao odagnan) u nekom zaba~enom i nepoznatom predjelu tonu}eg grada, dok su te posvema i odasvud skoljavale ponurene i ispra`njene ruševine iz ~ijih je polomljenih prozora hrlila strahoba, miješaju}i se s pomr~inom koja je ubrzano, kao na filmu, padala pritiskaju}i sve, ulivaju}i ti gorko predosje}anje da }e sve što postoji danas (ve} sutra) biti jama~no odneseno u bolni nepovrat. To stanje besmislenog i banalnog lutalaštva sku~enim predjelom na kojem je minuciozno koncentrisana strahoba, to stanje stalnog krunjenja postoje}eg i vje~itog opustošenja, taj strah da }e sljede}eg jutra sve postoje}e i utješno nestati, sa~injavali su tih godina u tebi i ljudima melan` ~uvstava i datosti, s kojim si se morao pomiriti kao sa ozra~jem svakidašnjeg bivanja. U pokušaju da nadvladaš taj horizont strepnje i neizvjesnosti, zaokupljen raznolikim modusima osmišljenja, sve pod pritiskom pitanja šta da se radi, svratio si te ve~eri u napuštenu èljezni~ku stanicu i ukrcao se na posljednji voz koji je upravo kretao s perona. Naravno, sve vrijeme govorimo o subjektu koji se tako ponovo pojavio u politi~kom i kulturnom kontekstu, nastoje}i svojim idejama dinamizirati tranzicijski tonu}i predio i ozra~je straha, volšebno se prometnuvši u pikara koji je krenuo za dijalogizacijom sopstvenih ideja, ovaplotivši se u nomada koji – evo, gledamo ga – upravo odlazi u susret duhovnoj avanturi, usko~ivši u posljednji voz koji svejednako kasni na kraj historije. 2. Dezintegracija postmodernisti~ke muzealnosti Postmodernisti~ka muzealnost u kontekstu rata i pora}a morala se dezintegrirati budu}i da je grandiozni jugoslovenski sinteti~ki model naprosto ostao razoren, preveden u gomilu otpada, u raspadanje, u pustoš masivnih ruševina, u pakao razbacanih predmeta koji trunu na deponiji. Dok je postsovjetska kultura sa~uvala socijalisti~ki imaginarij u nostalgi~nim i arheloškim formama postmodernisti~ke muzealnosti, postjugoslovenska antiratna i tranzicijska literatura stoji razbijena u dezintegriranosti svoje forme, koja se realizira u punom avangardisti~nom diskontinuitetu i fragmentarnosti jer neprestano pokušava dohvatiti paklenu nezavršenost i kaoti~nost sadašnjice i svakodnevnice. Otuda se postjugoslovensko okru`je nikada ne bi moglo upodobiti u postmodernisti~koj muzealnoj metafori skladišta; jer se to stanje prevashodnije otkriva u metafori |ubrišta odaju}i, kako bi to rekao Jovica A}in, prisustvo mašine koja je revno mljela ~etiri godine rastere}uju}i skladište, ispunjavaju}i svojim zlogukim zvukovima prekretni~ku epohu u toku koje se jugoslovenski imaginarij rasto~io; dakako, mašina je proizvodila i ìve ljudske jauke. S tom po-stmodernisti~kom slikom gnjilosti i vriska nije bilo nešto uredu, i ona je morala biti dezintegrirana; ludizam i relativizam zaista nisu bili cjelishodni u uobli~enju takve stvarnosti. Ta metafora |ubrišta, dakle, prevashodnije osvjetljava datosti oko nas ukazuju}i na nepreglednu deponiju sadašnjice koja polako trune, na masivne ruševine grandioznog jugo-projekta koje tonu, na ostatke ljudi koji nestaju na deponiji sme}a dok ih uzaludno nastoje prevesti u banalnost vje~nosti. Proza zadnje dvije decenije, dakle, sva se raspršila u pokušaju da dohvati tu raskrhotinjenu stvarnost, da popiše sve te datosti osaka}enog svijeta, da spasi pojedinosti raskomadane slike; bila je to, stoga, literatura kratkog daha, nepatvorena literatura iscrpljenosti, koja je ostala razbijena pred eti~kim imperativom da popiše i razlu~i sve detalje na Velikom |ubrištu: da razdvoji ljudske od ìvotinjskih otpadaka: da izdvoji iz ostalog otpada nokte, ènske kose koje su pucketale pod elektri~nim dodirom ~ešlja, liskune ùljeva zasecanih ìletom, mrke lišajeve rana, dlake s nogu, iz nosa, iz uva, mirišljavu mahovinu ènskih pazuha, fotografije snimljene pri mese~ini, pau~inu najlon ~arapa... Veliko |ubrište danas natkriva sve figuriraju}i kao Veliki ozna~itelj, a ljudi i stvari kao sablasti velikih izdanih ideja obitavaju u njegovoj hladnoj sjenci. temat (<strong>sic</strong>!) 47
Page 1 and 2: (sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4: Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6: 1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8: Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10: linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12: maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14: stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16: obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18: Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20: Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22: „vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24: obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26: Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28: orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44: kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45: Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 49 and 50: sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95: 94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97:
96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99:
98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101:
100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103:
102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105:
Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107:
106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109:
108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111:
110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113:
112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115:
114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117:
116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119:
118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121:
120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123:
122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125:
124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127:
126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128:
“Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?