You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
26<br />
realizirati. Tako|er, dekonstrukciju struktura usmenog pripovijedanja i pripovjeda~a Benjamin<br />
pronalazi i u transformaciji kategorije smrti, ponajprije samrti, koja je kao autoritet<br />
i legitimizacija stajala na iskonu pripovijedanja; smrt se, kako piše Benjamin, povukla iz javnog<br />
prostora, iz ~ovjekova vidokruga, gra|ani `ive u prostorima koji su ~isti od smrti, a vrhunac<br />
te redefinicije kategorija smrti i samrti jeste u strategijama totalitaristi~kih i ratnih<br />
umorstava, u mehanizmu logora koji tako lako ubrzavaju samrt, sasvim eliminišu}i i iscrpljuju}i<br />
njeno zna~enje iz ~ovjekova `ivota, a uvid u smrt miliona ljudi biva totalno onemogu}en<br />
širem javnom prostoru.<br />
Dezintegracija pripovjeda~ke Bosne u antiratnom pismu<br />
Kazazova koncepcija nove pripovjeda~ke Bosne previ|a ~itav taj mehanizam dezintegracije<br />
i redefinisanja struktura usmenog pripovjeda~a i pripovijedanja, koje su bile temelje<br />
krši}evsko-leši}evski shva}ene pripovjeda~ke Bosne. Imamo li na umu da Kazazov koncept<br />
prepokriva poeti~ke prakse antiratnog pisma i tranzicijske bh. literature, onda se taj<br />
povijesnopoeti~ki konstrukt pripovjeda~ke Bosne u tom kontekstu nikako ne mo`e obnoviti,<br />
dapa~e: on se temeljito dezintegrira i otkriva u nemogu}nosti svoga ostvarenja. Vidljivo<br />
je to i na tragu navedene benjaminovske dekonstrukcije usmenih struktura.<br />
Me|utim, tu nemogu}nost obnavljanja koncepta pripovjeda~ke Bosne uzrokovalo je i<br />
nekoliko društvenih i povijesnopoeti~kih datosti. U kontekstu antiratnog pisma obnovljen<br />
je koncept nesju`etnaje proze koja ozna~ava prozu van zapleta, prozu koja ne stremi poenti,<br />
fikcionalnom zapletu, konstelaciji izmišljenih osoba (Šklovski). Kako piše R. Lahmann, zaplet<br />
se u toj prozi realizira sredstvima poput monta`e i ulan~avanja scena. Naravno, takvo šta je<br />
strano tkanju i pletenju pri~e, strategijama skaza utemeljnog na evokativnoj lek<strong>sic</strong>i, koja je<br />
prenijevši se iz usmene proze bila dominantom pripovjeda~ke Bosne. 10 @anrovi su se u<br />
kontekstu antiratnog pisma, ali i tranzicijske literature koja je anticipirana tim pismom,<br />
posvema fakcionalizirali, te se neprestano doga|aju prekora~enja granica izme|u „proze,<br />
romana i sudskog spisa, novinskog izvještaja ili reporta`e i niza drugih formi i `anrova...<br />
Poetika svjedo~enja odjednom se otkriva ne kao redukcija literature, nego upravo obrnuto<br />
– njeno proširenje, pri ~emu knji`evni tekst guta u sebe ukupnu tekstualnu praksu.” 11<br />
Kako je više puta pisao i sam Kazaz, ta se proza hibridizirala i novinskim registrom, a taj<br />
diskurs je dezintegrativno usmjeren prema koncepciji usmenog pripovijedanja, i to je ela-<br />
10 Isp. Jovan Krši}. Pripovjeda~ka Bosna. U: Sabrana djela, knj. I, Svjetlost, Sarajevo, 1979. i Zdenko Leši}.<br />
Pripovjeda~ka Bosna I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1991. Narator u djelima pripovjeda~ke Bosne, kako primje}uje<br />
Leši}, posvema podra`ava usmenog pripovjeda~a, koriste}i idiom ljudi o kojima pri~a govori, upotrebljavaju}i<br />
registar skaza, a u poeti~kom razvoju radnje i doga|anja svejednako je oprisutnjen epski narativ (Krši}), što je<br />
uvjetovalo da se epska završenost i zaokru`enost ne narušava do kraja; nadalje, perspektiva kojom se poimaju<br />
zbivanja u autorovoj aspektualizaciji otkriva se kao komšijska (Leši}), a sevdalinski senzibilitet ostaje dominantom<br />
u poeti~koj konstelaciji bosanskih pripovjeda~a.<br />
Dakle, poetika pripovjeda~ke Bosne - koliko god sveprisutnim konceptom deherojizacije dekonstruirala epske<br />
kodove - zadr`ava epsko-folklorno jedinstvo vremena unutar kojeg je usmeni pripovjeda~ zaokru`avao i zatvarao<br />
narative svoje pri~e, istorijsko vrijeme u toj poeti~koj praksi još uvijek nije definitivno prodrlo, individualni<br />
nizovi `ivota se još uvijek nisu do kraja osamostalili; kako primje}uje Leši}, u ]orovi}evoj poetici izostali<br />
su narativi koji bi istaknuli realisti~ki totalitet društvenog stanja, }orovi}ev pripovjeda~ prevashodnije pose`e<br />
za opri~avanjam datosti i biografija koji bi trebali poslu`iti kao amblematski obrasci miljea kojeg ]orovi} problematizira<br />
spašavaju}i ga u kulturnoj memoriji i sugestivnosti jezika kojim gradi narativni iskaz, koriste}i se i<br />
narativnim staretegijama skaza.<br />
Osim toga, koliko god da su se razli~iti jezici ili idiomi u Ko~i}evoj pripovijetci, kako primje}uje Leši}, diferencirali<br />
- sva ta društvena raslojenost pripovjednog jezika u toj poetici ali i ukupnoj konstelaciji pripovjeda~ke<br />
Bosne nije iskorištena u zasnivanju bahtinovski shva}enih, romanesknih verbalno-ideoloških vidokruga, koji<br />
zapravo i zasnivaju svaku vrstu polifonije koja je izrazito relevantna u raš~injavanju i tuma~enju pa i spašavanju<br />
odre|enog socijalnog konteksta, ali i dohvatanju duha epohe i problematike odre|enog društveno-ideološkog<br />
totaliteta. Knji`evna tehnika u poetici pripovjeda~ke Bosne, vrativši se na tradicionalne obrasce skaza<br />
koji je sa~uvao iz usmene pri~e, umaknuvši narativnim izazovima grafi~ke ere (ne treba zaboraviti da je u evropskom<br />
okviru to doba joyceovskih jezi~kih bravura i dezintegrativnog prosedea), ostala je zauzlana i u<br />
dohva}anju i formiranju performativnosti narativa, koji bi hermeneuti~ki prera|ivao dati kontekst i spašavao<br />
ritam i osebujnost duha vremena i epohe. Sad sve ovo treba vratiti u kontekst antiratne i tranzicijske literature,<br />
pa vidjeti koliko je koncept pripovjeda~ke Bosne necjelishodan u prepokrivanju tih poeti~kih praksi, koje mu se<br />
gotovo uspostavljaju kao opozicija.<br />
11 Enver Kazaz. Iznad prizora uhodanog u`asa. U: Neprijatelj ili susjed u ku}i, Rabic, Sarajevo, 2008.
Change language