You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
FOTO: ALMEDIN ZUKI]<br />
knji`evno kriti~ar!', dodaje, kao da }e to podi}i moj ugled<br />
u o~ima }ene.<br />
]ena }uti. Laska mu ono 'gospodine'. Glas profesorov<br />
je nekako ravan za njegove uši i ne ose}a prikrivenu ironiju.<br />
^uo sam ko je ]ena. Prije rata raznosio je hleb po<br />
Sarajevu. A sad je 'mali car'.” (Leši} 189: 2004)<br />
Ne mo`emo da ne pomisilimo na sve 'nosa~e<br />
hljebova' koji su nakon rata od stra`ara i nosa~a postali<br />
i profesori.Istina, pisac navodi svog brata kao<br />
'nacionalno nepodobnog stanovnika', ali tu sudbinu<br />
su dijelili mnogi.<br />
Smrt koju sam spominjala kao onu koja hu~i<br />
izme|u svih redova romana je smrt upravo piš~eve<br />
bra}e – Josipa i Tomislava. Premda je jedan ubijen, a<br />
drugi umro, ~itaju}i shvatamo da se u oba slu~aja<br />
radi o ubistvu, jer, postoje dvije vrste zlo~ina,<br />
objašnjava Leši} kroz “dnevni~ke zapise” svoga<br />
brata: 1) ubijanje granatama, no`em, revolverom<br />
(kako je ubijen prvi brat), 2) ubijanje duše (kako je<br />
ubijen drugi brat).<br />
Ova smrt se u romanu javlja kao lajtmotiv, simboli~ki<br />
predstavljena `utim taksijem, koji se neprestano<br />
javlja kao iz druge dimenzije, što nam isprva<br />
tako djeluje, sve dok u vezu s navedenim ne<br />
dovedemo glavnog junaka – sje}anje i spoznamo da<br />
se radi o taksiju iz piš~eve prošlosti, o taksiju u<br />
kojem je posljednji put ~uo glas svoga brata. Prošlost<br />
i sadašnjost se u ovom romanu prepli}u do zbunjuju}e<br />
mjere. Da li time pisac mo`da demonstrira onaj<br />
mit naše civilizacije, o kojem u više navrata govori?<br />
Mit o kontinuiranosti. “Ne postoji kontinuirani ego. To<br />
je mit naše civilizacije. Ja od ju~er nisam ja od danas.<br />
Ju~erašnji ~ovjek je mrtav u današnjem ~ovjeku, a današnji<br />
umire u sutrašnjem...” (Leši} 216: 2004)<br />
Kako onda za glavnog junaka uzeti jedan lik?<br />
Kako uzeti uop}e lik kada on nikada ne mo`e biti<br />
jedan? Jednost lika bila bi vješta~ka tvorevina. Ako<br />
smo odbacili vjeru u kontinuiranost ega, prihvatit<br />
}emo da je jedini mogu}i junak romana njegov<br />
smisao. “Smisao dr`i roman na okupu. Njegovi se dijelovi<br />
dr`e zajedno baš zato što ih , kao neki metafizi~ki<br />
ljepak, povezuje njegov smisao.” (Leši} 192: 2004)<br />
Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurno<br />
nije jedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinuiranosti.<br />
Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kako<br />
onda da smisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon 19 ,<br />
navodi Leši}, a svaka povijest je pripovijest. “Rašomon”<br />
prepoznajemo i u pri~i mi/drugi, svojstvenoj<br />
postkolonijalnim teorijama. Dok su za nas 'bijele' svi<br />
Koreanci isti, crnih kosa, kosih o~iju i malih noseva,<br />
sa jezikom nalik zujanju p~ela, tako smo mi, za njih<br />
'`ute' svi 'mi-guk' (Amerikanci) i 'ka-jong' (Dugi<br />
19 Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an s ~etiri ta~ke gledišta.<br />
20 U vezi sa nazivom 'ka-jong', kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o ''nosocentrizmu''.<br />
Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremeni<br />
kriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o 'nosocentrizmu' , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, prema<br />
kojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)<br />
(<strong>sic</strong>!) 77
Change language