Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

44 FOTO: S.J. posreduje izme|u mentalnih i fizi~kih fenomena. Pokušaj odre|ivanja zna~enja je put u beskrajni lanac ozna~itelja: igra ozna~avanja odlaè prisustvo zna- ~enja (pojava koju Derrida zove “differance”). Svaki ozna~itelj zna~enje tvori svojim izdvajanjem iz niza svih ostalih ozna~itelja jednog jezika. Ozna~itelji jednog jezika nisu izbrojivi (broj jedinica se stalno mijenja). Semanti~ka izmjena jednog od ozna~itelja mijenja semantiku svih ostalih ozna~itelja u sistemu (domino efekat). Tako u jeziku vlada stalni proces klizanja zna~enja i nijedan znak nema stalan identitet. Od sada pa ubudu}e moè sve i svašta da se kaè o svemu i sva~emu. Tako bi se otprilike mogla opisati i Fishova teorija ~itanja. Prihvatam tezu da tekst nema jedno jedino zna~enje ali nikako mi ne izgleda istinitom deridijansko-fišovska tvrdnja da je pripisivanje zna- ~enja proizvoljno i da tekst u svako doba moè zna~iti bilo šta. Ipak moram se pridràvati vlastitih kriterija i tvrditi nešto da bih mogao osporavati. Pomo}i }e mi Manfred Frank: “Derrida u svakom slu~aju ide predaleko: ako bi ono što on naziva differance (naime, nepredvidljivo otvoreno zbivanje diferenciranja znaka) bilo totalno, onda se ~ak više ne bi moglo re}i ni ono što on kaè - da se smisao uvijek realizuje kao jedan drugi (jer je zato potreban jedan minimalan identitet smisla kao usmjeravaju}e mjerilo promene). Tvrditi da jedan znak u svako doba moè da zna~i bilo šta, performativno je protivrje~no.”. Na drugom mjestu Frank objašnjava “da znaci jednog teksta moraju da posjeduju minimalni semanti~ki identitet. Kada bi to bilo druga~ije, onda bi Deridina tvrdnja da svako ponavljanje jednog znaka implicira promenu smisla bila lišena svoje pronicljivosti. Ako nema minimalnog ideniteta smisla znakova, onda promena postaje nešto bez kriterijuma. To zapravo zna~i da je više ne bih mogao ni da je utvrdim”. Sada imamo i argumente da, iako nema kona~nog zna~enja, sklop ozna~itelja ne moè zna~iti bilo šta. Iz navedenog se moè formirati tvrdnja da tekst ima odre|ene semanti~ke potencijale (ograni~enu polisemiju). Svaki smisao nastaje iz rada konteksta pa tako i smisao knjièvnog teksta. Kontekst suàva polisemiju teksta: znakovi motivišu i privilegišu u datim kontekstima jedno odre|eno razlaganje i odbacuju neko drugo. Bez konteksta nema smisla: “ideja komunikacije pretpostavlja odnos a ne pretpostavlja supstancijaliziran pojam teksta kao zatvorenog i ograni~enog predmeta analize” (Solar). îtanje-tuma~enje je zapravo kontekstualiziranje knjièvnog teksta. Tako je glavni problem teorije ~itanja - problem konteksta. Šta je to kontekst? Milivoj Solar objašnjava kako kontekst nije “kona~na smislena cjelina koja bi sama sobom osiguravala poput neke vanjske ~injenice to~nost dešifriranja, ali je kontekst ipak sasvim odre|ena smislena cjelina, smislena cjelina koja je jedino i sama rezultat interpretacije, te kao takva podlijeè stanovitim vrijednosnim sudovima me|u kojima se nu`no pojavljuju relacije izme|u boljeg i lošijeg.”. Ako postoji hijerarhija modela kontekstualizacije, ako postoji hijerarhija teorija subjekta i teksta, onda postoji i hijerarhija izme|u interpretativnih modela, zar ne? - “Koji bi to onda bio privilegovani model kontekstualizacije za ~itanje knjièvnog djela i koja bi to bila najbolja interpretativna strategija?” To pitanje koji je kontekstualni model privilegovan je stara dilema. S jedne strane,
Schleiermacher traì da se djelo tuma~i ponovnim uspostavljanjem izvornog svijeta u kojem je djelo nastalo. S druge strane, Hegel ne vjeruje u mogu}nost ali i korisnost restitucije prošlosti i tvrdi: djela muze su ono što za nas jesu. I Schleiermacher i Hegel su upravu: umjetni~ko djelo govori prije svega nešto o svijetu u kojem je nastalo, ali ako ~itaocu ne govori ništa o svijetu u kojem ìvi onda je umjetnost nefunkcionalna. Kako pomiriti ova dva stava? I sa stanovišta savremene teorije subjekta i teorije teksta Schleiermacherov zahtjev je sasvim opravdan: subjekt (pisac ili ~italac) je odre|en kulturom u kojoj spoznaje i zna~enja teksta su kulturalno-povijesno uvjetovana. Heidegger objašnjava kako nema razumijevanja bez pred-razumijevanja. Francuska kulturalna teorija (poststrukturalizam) objašnjava kako je mišljenje mogu}e samo u zna~enjskog mreì kulture (simboli~kom poretku). Baš zbog toga što su naše mišljenje i govor mogu}i tek u horizontu jednog reda znakova, mi ne moèmo da se smatramo njihovim tvorcima. Kultura bi se mogla odrediti kao niz predrazumijevanja koja omogu}avaju spoznaju. Tako je svako saznanje (i autorovo i ~itao~evo) saznanje u kulturi. Kulturalna odre|enost subjekta ne zna~i da je subjekt zarobljen u vlastitoj kulturi (da jest, onda bi bilo nemogu}e nadi}i vidokrug sopstvene kulture a iskustvo pokazuje da je mogu}e), niti da je ~ovjek isklju~ivo proizvod kulture (da jeste, onda bi kultura mogla proizvoljno upravljati njegovim nagonima a iskustvo pokazuje da je to nemogu}e). Kako kaè Lacan, subjekt je organizam-u-kulturi, kultura je Otac koji zabranjuje. Pripadati kulturi zna~i biti dijelom konteksta (semioti~ke mreè kulture). Prevedimo Schleiermachera na jezik kulturalne teorije i kazat }emo svako pisanje je pisanje-u-kulturi. Ili kako kaè Catherine Belsey: “Tekst je posljedica zna~enja i vrijednosti koje cirkulišu u trenutku njegova nastanka”. Zna~i da se tekst treba razumijevati kako Schleiermacher kaè u njegovom izvornom svijetu. Od strukturalizma stoji teza kako je takav kontekst uvijek-ve}-tekst. Ta teza nije sporna ali je sporna tvrdnja da zbog tekstualnosti konteksta nije mogu}e rekonstruisati kontekst produkcije teksta. Ve} je re~eno da je kultura semioti~ka mreà i da tekst tek u intertekstualnom odnosu sa kulturom dobiva zna~enje. Belsey kulturu shvata kao “zna~enja koja cirkulišu u odre|eno vrijeme i na odre|enom mjestu upisana u pri~e, rituale, obi~aje, predmete i prakse.”- Zna~i kultura egzistira u vidu zna~enja na odre|enom vremenu i prostoru. Eagleton kaè kako se kultura moè saèto odrediti kao “skup vrijednosti, obi~aja, vjerovanja i praksi koje sa~injavaju ìvot neke posebne skupine”. Kultura je zna~i i skup vrijednosti koje oblikuju ponašanje ljudi koji ih usvoje. Eagleton i Belsey, kao i mnogi drugi teoreti~ari kulture, slaù se u tome da je kultura semioti~ka mreà koja se proizvodi i reproducira kroz ozna- ~iteljske (diskurzivne) prakse. Zna~i presudni momenti koji odre|uju kulturu u njenom antropološkom zna~enju su: zna~enja, vrijednosti i ozna~iteljske prakse. Ozna~iteljske prakse proizvode zna~enja i vrijednosti. A zna~enja i vrijednosti su, ako se dobro sje}am, ono što u najve}oj mjeri oblikuje stvarnost. Teza novih historicista i kulturnih materijalista o nehomogenosti kulture i o djelovanju dominantnih i disidentskih diskurzivnih praksi je ta~na, ali je ~injenica da kulturu kao semioti~ku mreù presudno oblikuju dominantne diskurzivne prakse. Rekonstrukcija kulture jest rekonstrukcija dominantnih ozna~iteljskih praksi koje oblikuju kulturu kao semioti~ku mreù. Kultura je zna~i nešto što oblikuje stvarnost ali i nešto što egzistira na nivou ozna~itelja. Tako tekstualnost konteksta nije problem za kulturalnu rekonstrukciju ili tradicionalno kazano za shvatanje stvarnosti u kojoj nastaje knjièvno djelo. Eagleton u Ideji kulture napominje da su politi~ki i ekonomski odnosi glavna motivacija kulturalne prakse. Tako je neophodna i rekonstrukcija politi~ko-ekonomskih odnosa za pravilnije shvatanje kulturalnog konteksta koji je motivisao nastanak knji- èvnog djela i dao mu prva zna~enja. Tako i dolazim do modela kontekstualizacije za koji se ja zalaèm: kulturalno-povijesni model kontekstualizacije, tj. rekonstrukcija kulturalnog i politi~ko-ekonomskog konteksta tekstualne produkcije. Time je omogu}eno posmatranje knjièvnog djela u schleiermacherovski re~eno njegovom izvornom svijetu. Maštom i uz dovoljno ulaznih informacija mogu}e je prokr~iti put do druge kulture. No sad dolazi ona hegelovska opome- Esencijalist u tuma~enju je usmjeren ka prepoznavanju vanvremenskih i vanprostornih suština i zakona u pojavnom. Taj model ima dva osnovna nedostatka: nefunkcionalan je i teorijsko-metodološki neutemljen. Kad kaèm da je takvo ~itanje nefunkcionalno, mislim prije svega na esencijalisti~ki bijeg od stvarnosti. “Umjetnost je opasno ugroèna u društvu koje joj se divi samo u aukcijskim dvoranama i ~ija apstraktna logika lišava svijet osjetilnosti” (Eagleton). Isti autor je rekao da je za estetu ljepota umjetnosti upravo u njezinoj neuporabljivosti. Esencijalista se bavi kosmi~kim suštinama a ne dosadnom svakidašnjicom, on spoznaje vanvremenske i vanprostorne suštine, zakone i vrijednosti a ne vremensko-prostorne. Ja se pitam da li mi lebdimo u kosmosu, da li smo u nekoj vanvremenskoj i vanprostornoj stati~noj dimenziji ili smo pak povijesna bi}a koja ìve u vremenu i prostoru. temat (sic!) 45
Page 1 and 2: (sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4: Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6: 1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8: Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10: linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12: maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14: stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16: obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18: Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20: Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22: „vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24: obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26: Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28: orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32: fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34: Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36: i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38: Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40: FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42: Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43: kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 47 and 48: San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50: sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52: Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54: detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56: FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58: Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59: Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95:
94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97:
96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99:
98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101:
100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103:
102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105:
Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107:
106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109:
108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111:
110 formizam djela (i za to se filo
Page 112 and 113:
112 modus kojim bi se sistem koji `
Page 114 and 115:
114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117:
116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119:
118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121:
120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123:
122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125:
124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127:
126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128:
“Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?