Treci broj - sic

More documents

Recommendations

Info

112 modus kojim bi se sistem koji ìvimo mogao urušiti. 2. (S promocije Sarajevskih svesaka, 25 1. 2010): On (urednik) na promociji je govorio o epohi nove zarobljenosti i dirigovane oskudnosti, govorio je o poetici; on je govorio o sumanutom glasništvu pjesništva, o nomadizmu, o imigrantstvu, o antitotalitaristi~koj tradiciji, o konstituisanju antinacionalisti~ke protuteze, o modusima nac-arta. Naravno, bilo je to izrazito djelotvorno u raš~injavanju centara mo}i te ve~eri pred o~ima javnosti – bila je to borba prsa u prsa, likvidacija na licu mjesta, na neprijateljskoj teritoriji, dekonstrukcija do posljednje kapi krvi, takoreku}. Bio je to povratak dostojanstva kulturi pred politi~kim diktumom. Neke stvari nakon tog govora morale su se promijeniti. Pred Vama, o Glavni uredni~e, kao |a~ad, dok ste im o~itavali tu lekciju, sjedila su trojica ambasadora-mecena, nervozno se vrpolje}i dok tecijaše Vaša litanija, spremaju}i nesigurno svoje govore koje su trebali odràti netom nakon te Vaše – rekli bismo – filipike kojom ste u roku pet minuta urnisali sve: od poeti~kog koda nacional-realizma preko relativisti~kog postmodernizma do totalitaristi~kih entiteta nove tranzicijske epohe. Zato, pred Vašim strogim pogledom, nesigurni iza|oše za govornicu i odràše blagorodne govore: o ~asnosti misije koju pronosi kalem, o kona~noj šansi da balkanski prostor upliva u evropske intergracije, o dirljivoj èlji da se podrì jedan projekt – a takav su jama~no Sarajevske sveske - koji }e kulturom (dakle, perom) u~initi boljim jedan nesretni prostor – a to }e zemlje iz kojih dolaze jama~no podràti, to jest nedvojbeno }e revne spisatelje koje danono}no rade na svijetloj budu}nosti po~astiti kapitalom. Sjedio si mirno i prihvatio ponu|eno, uljudno pozdravljaju}i mecene aplauzom – poezija koja je zasnivala ono o ~emu si govorio, u koju si vjerovao, bila je u uglu – dok su oni cenzurirani stajali u }ošku – ti si sjedio i govorio pred svjetlima. Stoga, preostaje ti da umukneš – dok si ti strateški manipulirao i dejstovao po pravilima kao vjeran pijun sistema, postavke o kojima sad tupiš bile su po strani, sasma irelevantne u sve~anom trenutku. A muku koju sad donosi taj bol neprebol, to kasno dejstvo veli~anstvene sujete i ne~iste savjesti, mogu izvidati jedino honorari. 3. âsopis Sic! koji je nastao 2009. godine trudom nekoliko mladih entuzijasta, tri puta dosad je bio problematiziran u bh. medijima: u Danima, Slobodnoj Bosni i Nezavisnim novinama. Sva tri puta mediji su sve ideje iznesene na stranicama ovog zanemarivog i niskotira`nog projekta upodobili u sopstvene diskurse, iskoristivši ih u vlastita potkusirivanja i razra~une unutar konstelacije u ~ijem formiranju zdušno u~estvuju deceniju i pol. 2 Unutar svjetonazora, takve interpretacije se poimaju kao op}eprihva}ene, legitimne i prihvatljive, i prijeko potrebne porad javnog nastupa bez kojeg je u okvirima hiperrealnosti nemogu}e postojanje: dok vas sistemi mo}i (a to mediji sigurno jesu) ne zabiljeè, dajte uvjerite nekoga da stvarno postojite! Budu}i da ih ti centri mo}i ustvari transponuju, te interpretacije imaju pravo manipulisati razli~itim ideološkim pozicijama, apriorno ih stapaju}i, ujedinjuju}i front, a svako insistiranje na razli~itosti i konfliktu razli~itih verbalno-ideoloških vidokruga unutar takvog sistema se odbacuje kao neshvatljivo zakeranje; postaje se i `rtvom odanosti, bratske solidarnosti – a svako me|usobno kriti~ko preispitivanje struktura koje imaju sli~nu poziciju u spektru društvene i politi~ke zara}enosti, poima se kao nerazumljivo bacanje kamenom na svojtu. Autori datog kulturnog projekta, ma koliko zanemarivi bili, u daljoj recepciji sopstvenih postavki se ništa i ne pitaju, jer šta }e njima pravo na rije~, koliko je interpretatora toliko je interpretacija, ima i upu}enijih u njihove ideje od njih samih. Mehanizam automatski razvrstava i ozna~ava kulturne i politi~ke strategije pripitomljavaju}i ih, otjelotvoravaju}i ih na svoju sliku i priliku. Sve su to ustvari razli~iti modusi legitimizacije aktualnog sistema, koje se otkriva tako širokim da u okvirima svog monstruoznog tijela eklekti~ki sadràva razli~ite ideološke pozicije, ~ije se kakofonijske manifestacije poimaju kao preimu}stvo jer konstitušu svijetlu pluralnost i ìvu raspravu. Povratak dostojanstva kulturi, povratak njene mo}i i sugestivnosti u politi~kim kretanjima, zna~io bi gestu autora koji }e stati iza zna~enja svojih ideja, odbijaju}i i suprotstavljaju}i se modusima instrumentalizacije, tragaju}i za minimumom Istine u kulturnim i društvenim zna~enjima; takav povratak zahtijevao bi da autor vrati mo} svojim zna~enjima, po cijenu da mora odbiti dalje medijsko eksponiranje koje ih falsificira. Jasno je da je takva borba uzaludna, ali to samoukidanje se moè javiti kao proizvodnja znakova o sebi – a ti tragovi demontaè u vlastitim konstrukcijama ipak nešto mogu zna~iti. 1 U tom pogledu zna~ajno je iskustvo sovjetske underground kulture, koja je ostala relativno nepoznata sve do kona~nog otopljenja i perestrojke; svojom alternativnoš}u, svojim avangardisti~kim impulsima, samim ~inom estetskog ponavljanja i prisvajanja utopije, kojim je mitologija dodatno integrirana i dopunjena kako bi se kona~no iscrpila i osporila, ta underground kultura bila je djelotvornija u prokazivanju totalitarizma od bilo kakve moralizatorske kritike; takva stvarna disidentnost i alternativnost te underground strukture vidljiva je u ~injenici da šezdesetih, dok Solènjicin štampa svoja djela u moskovskim ~asopisima, pjesmama soc-artovaca Dmitrija Prigova ili Leva Rubinštejna ili umjetni~kim djelima Melamida, Komara, Kabakova, biva zametnut svaki trag u oficijelnim kulturnim krugovima; prevashodstvo te underground strukture tako|er se otkriva i u ~injenici da u postsovjetskoj eri, romaneskne strukture soc-artovca Sorokina ostaju disidentske i sabla`njavaju}e spram novih idola, što je vidljivo po recepciji njegova djela, dok se Solènjicinovo moralizatorstvo izmetnulo u podobni, konformisti~ki pravoslavni, antisemitski i ultranacionalisti~ki mesijanizam. 2 U tom smislu je simptomati~na npr. najrecentnija kritika koju je objavio @eljko Ivankovi} (Sic! - izazov etnonacionalisti~kom, Nezavisne novine), koji je diskurs Sic!-a vidio kao izvanrednu priliku da još jednom ovjeri svoje postavke korištene u polemikama koje godinama nespretno vodi - hvale}i i vel~aju}i npr. dekonstrukciju tekstova bošnja~kih nacional-prou~avatelja knjièvnosti, ne navodi ~injenicu da godinama iste te prou~avatelje legitimizira budu}i da u kooperaciji s njima u~estvuje u proizvodnji i reprodukciji nacionalisti~kog nastavnog procesa, stvaraju}i podobne ~itanke. No ni njegove postavke glede društvene i kulturne situacije nisu ništa subverzivnije spram nacionalnih hiperrealnosti, ali dokazivanje toga bi zahtijevalo širu analizu.
Mislim da više nismo u Kansasu: ÊTIRI nau~no- FANTASTI^NA filma koja su obiljeìla 2009. Mario Piragi} Neill Blomkamp i Duncan Jones pokazali su veliku hrabrost u svojim redateljskim konceptima, dok je J.J. Abrams dokazao šta biva kad istinski oboàvatalj slobodno radi svoj posao. S druge strane stoji vizionar James Cameron koji nam je prezentirao 3D tehnologiju u filmu koji je trebao biti na ispri~an mnogo hrabrije. Kao što je duhovitom opaskom pukovnik Quaritch upozorio Jaka Sullyja da više nije u Kansasu ve} na Pandori tako po tom analoškom principu moèmo tvrditi da doba 3D doba SF-a tek po~inje i da njegovi najbolji predstavnici tek trebaju do}i. Po~etak desetlje}a idealna je prilika za sastavljanje raznoraznih lista «najboljeg i najgoreg» u kojima svatko tko ima pristup internetu moè da objavi svijetu šta je to bilo epohalno u proteklih deset godina. Jedna od popularnijih tabela zasigurno je ona sa spiskom najboljih filmova: takve su doslovno preplavile cyberprostor krajem decembra 2009. i po- ~etkom januara 2010. Mnoge od njih su irelevantne jer su ih sastavljale individue ~ije se estetsko iskustvo još uvijek nalazi u infantilnom stadiju. Njihov „izbor dekade” se uglavnom sastoji od ameri~ke blockbuster produkcije (i to za~u|uju}e loše) i ponekog op}epriznatog ostvarenja; mjesta za svjetski film nema. Liste sastavljene od strane renomiranih ~asopisa su podsjetnik na minulo filmsko desetlje}e i odli~an uvid u Zeitgeist trenutne produkcije. Filmovi kao što su No country for old men, Oldboy, 4 Months, 3 Weeks and 2 Days i The Twilight Samurai se nalaze na svim izborima (kao i na izboru pisca ovog teksta) najboljih filmova u proteklih deset godina. Koliko god bih volio analizirati izbor kriti~ara i izbor gledatelja, usporediti ukus jednih i drugih, pokušati donijeti sud istog, sastaviti i obrazloìti svoju naj-listu, dozvoljeni obim ovog ~lanka mi to ne dopušta, pa sam se odlu~io za predhodnu 2009. godinu i ~etiri filma nau~no-fantasti~noga ànra za koja smatram da su rehabilitirali taj ànr i u~inili kraj desetlje}a vrlo zanimljivijim: to su District 9, Moon, Star Trek i Avatar. @elio bih naglasiti da analizu koja slijedi ne bih volio smještati pod filmska kritika „kišobran” samo jedne kriti~arske tehnike kao što je npr. psihoanaliti~ka. Mo`da }e ovo zvu~ati kao ekskurs o kritici, ali svaki ozbiljan pokušaj interpretacije i analize – bilo da se radi o individualnim potrebama ili zahtjevima odre|enog medija – mora ne samo uzimati u obzir kontekst autora, djela i gledaoca nego prepoznati kad je potrebno upotrijebiti odre|eni pristup. Krenuo bih sa Star Trekom, vjerovatno najve- }im iznena|enjem u protekloj godini. J.J. Abrams jedan je od vode}ih hollywoodskih mogula, kreator televizijskog fenomena – serije Lost, kao i serija Alias i Felicity. Njegova redateljska karijera (pošteno je spomenuti da je J.J. Abrams u prvom redu scenarista pa producent pa tek onda redatelj) do prije Star Treka se svodila na reìranje pokoje epizode iz vlastitih serija i bezli~nog tre}eg nastavka Mission Impossible. Star Trek je reboot, što je u hollywoodskom kontekstu simptom nedostatka ideja odnosno iskorištavanja predhodno oformljene baze oboàvatelja. Izraz reboot je uveden kako bi se napravila distinkcija izme|u omraènog pojma remake i filma koji iskorištava zadate premise odre|ene mitologije, ali potpuno raskida sa predhodno uspostavljenom narativnom linijom (katastrofalni Batman i Robin nije mogao dobiti nastavak pa su se autori odlu~ili za potpuno novu narativnu liniju; novi rebootovi koji nas o~ekuju jesu Spiderman i Robocop). J.J. Abrams je pri~u Star Treka odlu~io vratiti na sami po~etak mitologije (i tako umiroviti omiljenog Jean-Luca Picarda i njegovu okrnjenu posadu) i pokazati nam kako je kapetan Kirk postao jedna od najve}ih legendi malih i velikih ekrana. Na nivou scenarija autori se nisu odmakli od klasi~nog prikazivanja modela „konstituisanja mita”, tako da u uvodnoj sceni vidimo ra|anje Jamesa Kirka usred bitke koja }e ìvota stajati njegovog po`rtvovanog oca; da bi nam nakon toga scenaristi duhovito prezentirali klju~na mjesta Kirkovog odrastanja, školovanja i upoznavanja sa budu}im prijateljima i suborcima. Star Trek je film koji uspijeva da sve svoje osnovne elemente (pri~a, gluma, reìja, vizualni identitet, muì~ka podloga) dovede u idealan odnos. Zanimljivo je da se svaki faktor u nekom trenutku istakne ali da nikad ne šteti drugom, nikad ne remeti uspostavljeni ritam: redatelj J.J. Abrams se udlu~io za dinami~ni mizanscen kamere, koji veoma ~esto, u lošijim izdanjima, djeluje vješta~ki, ali ovdje nas tjera na aktivno emotivno u~eš}e. Kompletan cast je ravnomjerno dobio priliku da na svoj na~in izgradi ve} poznati lik tako da se na kraju filma i gledatelj koji prvi put gleda ovu svemirsku sagu ne}e pitati: „A tko je ono bio onaj?”. Iako je film ovisi o CGI- u on nikad ne prelazi zadane koordinate prema pri~i i likovima što je danas postala norma. Star Trek je film koji gledatelja ispunjava zadovoljstvom i ostavlja ga nepovrije|ene inteligencije; to je film u kojem se ne traì istorijski, današnji ili budu}i kontekst (iako ve} vidim „na~itanog” studenta ili nekog va`nog redatelja kako vu~e paralele izme|u uspona Jamesa Kirka i uspona Baracka Obame) ve} se u njegovom šarmu, duhovitosti i vrhunskim zanatskim znanjem s kojim je napravljen neoptere}eno uìva. (<strong>sic</strong>!) 113
Page 1 and 2:
(sic!) âsopis za po-eti~ka istraì
Page 3 and 4:
Potreba za angaòvanoš}u knjièvno
Page 5 and 6:
1. Elvedin Nezirovi} (Mostar): Piš
Page 7 and 8:
Jasmina Bajramovi} / Dramatika svje
Page 9 and 10:
linu, 1989. godine, pokrenut }e svr
Page 11 and 12:
maštovito, secirao jednu dramati~n
Page 13 and 14:
stana kao istinskog toposa rutinira
Page 15 and 16:
obilazi vrt nakon razorne oluje, do
Page 17 and 18:
Admir Jamakovi} Interpretacija poez
Page 19 and 20:
Interpretacija: Pjesnik u prvoj str
Page 21 and 22:
„vi” ili „oni”), Machizam (
Page 23 and 24:
obnovu društva, ali da kao simbol
Page 25 and 26:
Mirnes Sokolovi} Da li se nešto u
Page 27 and 28:
orirao Benjamin. Koncept biografije
Page 29 and 30:
Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 31 and 32:
fudbal, sa socijalnim strukturama `
Page 33 and 34:
Saša Staniši} Tri mita o imigrant
Page 35 and 36:
i iz toga konstruirati ono što se
Page 37 and 38:
Edin Sal~inovi}/ Svi sveti tranzici
Page 39 and 40:
FOTO: ALMEDIN ZUKI] je u idejni zap
Page 41 and 42:
Istost, razli~itost, sli~nost U pot
Page 43 and 44:
kriva (prodiru}i u dubine teksta) v
Page 45 and 46:
Schleiermacher traì da se djelo tu
Page 47 and 48:
San o totalitetu nad fragmentima \U
Page 49 and 50:
sao na trenutak ostala zadivljena.
Page 51 and 52:
Tri skice za teku}i Potop Kulturno
Page 53 and 54:
detradicionalizacija društva mogu}
Page 55 and 56:
FOTO: ALMEDIN ZUKI] Ho}e li subjekt
Page 57 and 58:
Da li je mogu}e primijetiti radikal
Page 59:
Demontiranje poetskokriti~kih vrhun
Page 62 and 63: 62 Almir Kolar Kijevski/ Sirenski s
Page 64 and 65: 64 FOTO: ALMEDIN ZUKI] jesne pustol
Page 66 and 67: 66 Strah od stvarnosti O uobli~enju
Page 68 and 69: 68 Biti pisac u bosanskohercegova~k
Page 70 and 71: 70 Trivijalna ~udovišta postmodern
Page 72 and 73: 72 stalnog preispitivanju svojih te
Page 74 and 75: 74 Poetika kaleidoskopa u Knjizi o
Page 76 and 77: 76 jedne slike, pisac nam do~arava
Page 78 and 79: 78 Kako bismo bili pošteni i ne da
Page 80 and 81: 80 inu kolektiva). To u stvari nije
Page 82 and 83: 82 Feminizam u tranziciji O klasnim
Page 84 and 85: 84 da: „Nacionalisti~ki lideri sa
Page 86 and 87: Sr|an Mr{i} Teška industrija Jata
Page 88 and 89: 88 Vladimir Bulatovi} Pasulj Moj do
Page 90 and 91: 90 nas. Još dugo posle toga mi je
Page 92 and 93: 92 Lamija Grebo Crvene cipele Ime m
Page 94 and 95: 94 Mirnes Sokolovi} sic!iranje Demo
Page 96 and 97: 96 Snoid Osvetnik (~ikama): Auu, ~i
Page 98 and 99: 98 Hodo~aš}e Kako su Hadì Murat,
Page 100 and 101: 100 Edin Sal~inovi} Multilateralno
Page 102 and 103: 102 Bosanski jezik za po~etnike Mir
Page 104 and 105: Mirnes Sokolovi} sic!iranje 104 Dem
Page 106 and 107: 106 Antitotalitarno pismo Kadera Ab
Page 108 and 109: 108 ti ka politi~ki angaòvanom dje
Page 110 and 111: 110 formizam djela (i za to se filo
Page 114 and 115: 114 Sasvim na drugom polu umjetni~k
Page 116 and 117: 116 Za kulturne politike: p(r)omen(
Page 118 and 119: 118 movisanja novih muzi~kih autora
Page 120 and 121: 120 I opet nastade muk. Koliko kome
Page 122 and 123: 122 psihološki zna~aj Otpora. Za n
Page 124 and 125: 124 naziv igre se ne mijenja. Pojam
Page 126 and 127: 126 gra|ani ne djeluju nego se od n
Page 128: “Sramota što si ljudsko bi}e je
show all

Treci broj - sic

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?