Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Bez obzira na odbijanje postmodernizma da se obuhvati nekom jasnom i preciznom<br />
definicijom, ipak mnogi teoreti~ari odre|uju zemljovid postmodernoga (Andreas<br />
Huyssen) ili ga pokušavaju svrstati u jasan kulturni, politi~ki kontekst, odre|uju}i<br />
ga kao kulturnu dominantu kasnog kapitalizma (Frederic Jameson), vezuju}i ga na<br />
taj na~in za jedan duhovni, politi~ki i kulturni obzor nastao pod okriljem liberalnog<br />
humanizma. U tom smislu, `elim postaviti i pokušati odgovoriti na pitanje kako se u<br />
prostorima koji se nalaze izvan spomenutog obzora realizira postmodernisti~ka paradigma,<br />
da li prostor koji poznaje samo odjeke postmodernizma mo`e proizvesti<br />
roman koji }e biti reprezentativan primjerak poetike postmodernizma i da li u tom<br />
ne-prostoru postmodernizma mo`e nastati njegov optimalni izraz koji }e biti<br />
proglašen prvim romanom 21. vijeka.<br />
optu`uje sa stilski eklekticizam, za plošnost i<br />
površnost, za relativizam i trivijalizaciju koja vodi ka<br />
krajnjoj amoralnosti, a s druge strane, još uvijek se<br />
~uju glasovi koji brane postmodernizam kao koncept/teoriju/poeti~ku<br />
paradigmu koja je duboko zapitana<br />
o stanju koje karakteriše (prvenstveno) zapadni<br />
svijet, te u tom smislu, pokazuje se dvostruka priroda<br />
postmodernizma, a njegova dijagnoza, kako to<br />
isti~e Viktor @mega~, vidljiva je u dvije osnovne<br />
dimenzije, pri ~emu se prva mo`e nazvati “populisti~kom”,<br />
dok druga ima “sasvim druga~ije misaono<br />
uporište” i ona bi se mogla nazvati “metafizi~kom”<br />
3 . U eseju pod naslovom Odgovor na pitanje:<br />
šta je postmoderna?, Jean-François Lyotard izri~e<br />
imperativ koji promovira “rat cjelini” i “aktiviranje<br />
razlika”, a na drugim mjestima iskazuje i zahtjev na<br />
neprestanim umjetni~kim protivljenjem totalitetu<br />
koji je i omogu}io teror dvadesetog stolje}a; a ono što<br />
otvara postmodernu je zlo~in koji se desio u Aušvicu,<br />
i u tom smislu postmodernizam je nu`no politi~ki<br />
osvješten jer postavlja pitanje “kako }e pod tim uvjetima<br />
vjerodostojne ostati velike pripovijesti o pozakonjenju?”<br />
4 . Ideje teoreti~ara postmodernizma svoj<br />
odjek našle su i umjetni~koj praksi druge polovine<br />
dvadesetog stolje}a koja iskazuje svojevrsni prezir<br />
prema realisti~koj paradigmi, te se, nasuprot tome,<br />
te`i ka denaturalizaciji diskursa koji pretendiraju na<br />
objektivnost. S tim u vezi, posebno mjesto u postmodernisti~kom<br />
osporavanju dobio je diskurs historiografije,<br />
gdje se pokazuje da je “pojam objektivne<br />
rekonstrukcije zasnovane na dokazima puki mit” 5 .<br />
Interes postmodernisti~ke knji`evne, ali i teorijske<br />
misli za redefiniranje logike na osnovu koje se<br />
utemeljuju istine dva, kao što se pokazuje, sli~na<br />
diskursa, iniciran je upravo postmodernisti~kim<br />
nepovjerenjem u objektivitet i istinosnu vrijednost<br />
razli~itih legitimiziraju}ih praksi. Umjetni~ko protiv-<br />
ljenje i osporavanje ima za cilj pokazati da se “problemi<br />
pisanja istorije ne razlikuju od istine pisanja fikcije”<br />
6 . Historiografska metafikcija tematizira problem<br />
reference fikcije i historiografije, a sintetiziraju}i referentna<br />
polja ova dva diskursa ona ukazuje na kontekstualnu<br />
uslovljenost i “neprirodnost” pri selekciji<br />
koja je bitno svojstvo pri konstruiranju pri~a ova dva<br />
diskursa. Ukazivanjem na selektivnu prirodu i ~estu<br />
ideologijsku zasnovanost historiografske naracije,<br />
postmodernizam te`i ka preispisivanju prošlosti, s jasnim<br />
naglaskom na pitanje o tome ~ija je to prošlost,<br />
a ta te`nja se ujedno mo`e shvatiti i kao “povratak<br />
eti~kog u estetsko i `udnja za moralizacijom stvarnosti”<br />
7 . Odre|ena na ovaj na~in, historiografska metafikcija<br />
pojavljuje se kao jasan oblik antitotalitarne i<br />
antiideologijske naravi postmodernizma, ali i kao<br />
produkt njegovog skepticizma. Postmodernizam,<br />
izme|u ostalog karakteriše i povratak, ali i redefiniranje<br />
pojmova povijesti i politike, koji sada zahtijevaju<br />
jedan poseban me|uodnos, kriti~ko propitivanje<br />
lišeno esencijalisti~kih utemeljenja i ontološke prtljage.<br />
Jedan ovakav povratak povijesti i politici ne}e<br />
osiguravati sebi ideologijske temelje koje osporava,<br />
nego }e istinski “kriti~ki povratak povijesti i politici”<br />
morati sebe “preispitati pod istim uvjetima koje<br />
upotrebljava da bi preispitao razli~ite formalizme<br />
kojima stoji nasuprot” 8 . U tom smislu, postmodernisti~ko<br />
osporavanje naracije historiografije pokazuje<br />
dvostruk subverzivni odnos; s jedne strane, osporavaju<br />
se ideologijske i ~esto totalitarne pretenzije<br />
historiografskog diskursa na pravo istine, dok s<br />
druge strane postmodernisti~ka paradigma, realizirana<br />
u polju takozvane historiografske metafikcije,<br />
osporava i samu sebe, ometaju}i uspostavu ~vrstih,<br />
stalnih i rigidnih ozna~itelja te, nasuprot tome,<br />
uspostavlja strukture, odnose i istine koje nisu utemeljene,<br />
nego su u stalnom procesu utemeljenja i<br />
3 @mega~, Viktor. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafi~ki zavod Hrvatske. 1991. str. 393.<br />
4 Lyotard, Jean-François. Postmoderna protuma~ena djeci. Zagreb: August Cesarec. 190. str. 35.<br />
5 Butler, Christopher. Postmodernizam. Sarajevo: Šahinpaši}. 2007. str. 34.<br />
6 Ha~ion, Linda. Poetika postmodernizma: istorija, teorija i fikcija. Novi Sad: Svetovi. 1996. str.182.<br />
7 Moranjak-Bambura~, Nirman. Retorika tekstualnosti. Sarajevo: Buybook. 2003. str. 227.<br />
8 Carroll, David. ''Povratak povijesti i politici''. U: Biti, Vladimir. Bahtin i drugi (ur.). Zagreb: Naklada MD. 1992. str. 159-160.<br />
protutemat<br />
(<strong>sic</strong>!) 71