You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
linu, 1989. godine, pokrenut }e svrgavanje svih komunisti~kih<br />
lidera i sistema u isto~nim i jugoisto-<br />
~nim zemljama. U tranzicijskome, globalno-tr`išnome<br />
sistemu, novonastale dr`ave premjeravat }e prostor<br />
novoizdiferenciranim instrumentima, kleronacionalizmima<br />
i neoliberalizmima - tim novopostuliranim<br />
idolima i hramovima klanjanja. Iako je bio<br />
politi~kim sistemom dulje od pedeset godina, komunizam<br />
je omra`eno naslje|e, kako isti~e Todorova,<br />
posebice me|u “konvertitima”, omra`enim partijašima,<br />
graditeljima ~eli~noga komunizma, onima koji<br />
su ponovno udomljeni u sigurnoj strukuri novih<br />
Mo}i - graditelji tranzicije, kapitalisti i nacionalisti.<br />
Usprkos politi~kim intencijama potiranja ovog<br />
naslje|a, svako ko je `iveo u isto~noj Evropi pre 1989.<br />
potvrdi}e vam da je ovaj pojam prosto bio politi~ki sinonim<br />
za komunisti~ku Evropu, tj. onaj dio Evrope koji je bio<br />
u Varšavskome paktu (M.Todorova). Naslje|e, a ne<br />
tradicija koju stari/novi lideri zagovaraju u ideologijskim<br />
konstrukcijama danas, uistinu ne obavezuje<br />
na “dopadljivost” sa~uvane prošlosti, mada }e se komunisti~ko<br />
ili pomodno socijalisti~ko naslije|e reflektirati<br />
na dvojakom fonu, onako kako naslije|e<br />
svojom definicijom i odre|uje: od “strahopoštovanja”<br />
„istrošenih” kultova do omra`ivanja istoga. Više<br />
sli~nost a manje razlikovnost, ujedinjuje postkomunisti~ke<br />
zemlje u su~eljavanju sa prošloš}u kao i<br />
prezentnom nostalgi~noš}u za “boljim” vremenima.<br />
Nostalgiju, kako predla`e Mitja Velikonja, ne<br />
shvatamo samo kao “defanzivni” romanti~arski diskurs<br />
okrenut ka prošlosti nego pomalo i kao kriti~ki<br />
napad na postoje}e, nove hegemonijske diskurse i prakse.<br />
U simboli~koj preraspodjeli evropskoga prostora,<br />
nakon pada Berlinskoga zida, i isto~na Evropa u<br />
politi~kome smislu sve više blijedi i, barem u “politi~koj<br />
korektnosti” ameri~ke politike, postaje “imaginarnim”<br />
prostorom srednje Evrope.. Uistinu, sudbina<br />
politi~kog diskursa komunizma i postkomunizma<br />
iš~ezava iz “rje~nika” mapiranja teritorija..<br />
Zidovi su pali, ili?<br />
Ili mogu li nas basne “spasiti”?<br />
Zid je pao; gvozdena zavjesa je kona~no razmaknuta<br />
sa isto~nih zemalja; novo, tranzicijsko društvo<br />
i tr`ište ne zabranjuju nam da o komunizmu brbljamo<br />
šta ho}emo; niti }e Staljin svoje u Sibir niti }e<br />
Tito svoje na Goli. No, kako narativno prevladati<br />
postkomunisti~ki diskurs, postamentirati pri~e a ne<br />
pribje}i klišeu?<br />
Ako negdašnji isto~ni blok s drugim komunisti-<br />
~kim zemljama baštini komunizam, i taj iš~ezli komunisti~ki<br />
svijet ponosno je baštinio naslje|e<br />
antifašisti~ke borbe koje je u spomeni~koj i pisanoj<br />
kulturi postamentirano sukladno vladaju}oj ideologijskoj<br />
matrici.<br />
“Basne o komunizmu” `anrovski iznevjeravaju<br />
svoju politi~ko-alegorijsku sentencu. Koncipirane<br />
oko šest bivših komunisti~kih zemalja, one svjedo-<br />
~anstvo o bivšim komunisti~kim vremenima i prezentnim<br />
“demokratskim” vremenima pripovijedaju<br />
kroz likove šest `ivotinja, izbjegavaju}i kliše o basnoslovnim<br />
(isklju~ivo alegorijski) postuliranim likovima,<br />
uvode}i i poetiku svjedo~anstva neprepoznatu<br />
u `ivotinjskome svijetu. Iznevjeravanje klasi~noga<br />
alegorijskoga okvira intencionalno upu}uje na<br />
prevladavanje “naslje|a” komunizma, ali i na mogu}nost<br />
druge/ih perspektive/a, zašto ne i iz `ivotinjskoga<br />
svijeta. Sukladno mauzolejskim praksama<br />
postkomunisti~kih društava, ali i medijskom “doga-<br />
|anju”, prašnjavi suvenirski ostaci, bezvrijedne<br />
ikonografije i istrošena spomeni~ka kultura postaju<br />
op}im simulakrumom nove hiperrealnosti.<br />
Ni pad Berlinskoga zida, barem u “krti~ijem”<br />
gnijezdu, nema svoju ~injeni~nu vrijednost nego<br />
pak status “legende”. Krti~ino obra}anje znanstvenome<br />
skupu ima za cilj krajnje dokumentaristi~ki<br />
utvr|ivanje ~injenica i obrnutu logiku prosu|ivanja<br />
simboli~kih mapa Onih Izvan i Onih Iza. Izvrnutom<br />
logikom Isto~no nije ono U, nego Izvan zida, a zatvor<br />
je Zapad, stoga je njegovo pitanje zašto ljudi idu u<br />
zatvor?, postavljeno o~u|avaju}e, kao efekat iznevjeravanja<br />
ustaljenih kodova u~itavanja u simboli~ki<br />
imaginarij. Postavlja se osnovno pitanje zašto je/su<br />
Zid/ovi uopšte podignut/i, da li zbog “banana” koje<br />
zbog pošasti komunizma nisu mogle rasti u isto~nome<br />
dijelu Nadzemlja, ili, kako je krtica nakon dugog razmišljanja<br />
zaklju~ila: da odgovor mo`e biti samo jedan:<br />
Ljudi koji su `ivjeli na strani bez banana, izgradili<br />
su zidove kako bi zatvorenike i banane zaštitili od “socijalizma”.<br />
Autorica se poigrava pojmovima zatvora i<br />
zidova upravo najbanalnijim rješenjima - bananama,<br />
konzumeristi~kim kultovima, koji }e padom Zida<br />
stvoriti nove ideologijske sustave i religije otjelotvorene<br />
u konzumerizmu i novoj hiperrealnosti, ali<br />
i osvješ}ivanju novoga poretka, demokratije, ~injenicom<br />
da svim ideologijama rukovodi “struktura<br />
Mo}i”. Berlinski je srušen, ali su u bliskoisto~noj<br />
pustinji, kao i u zemlji Nedo|iji zvanoj Amerika na granicama<br />
nedavno podignuti novi zidovi.<br />
Kroz simulakrum stare ideologije, ~eškom republikom<br />
prolazi miš, vode}i nas kroz “muzej komunizma”,<br />
svjedo~e}i o la`nom simulakrumu komunisti~kim<br />
“ikonama”, ali i pripovijedaju}i o ljudskim sudbinama,<br />
i sudbinama njih miševa u “mra~nja~ka” vremena.<br />
Muzej je ispra`njen individualnom poviješ}u,<br />
a ispunjen kolektivnom, ~ime je uostalom i “pogodio<br />
bit”, jer mo`da izostanak individualnih sudbina najbolje<br />
ilustrira ~injenica da je individualizam bio najve}i grijeh<br />
koji je ~ovjek mogao po~initi u komunisti~kome sistemu.<br />
Istovremeno se kroz strah, tjeskobu, skrivanje pokušavaju<br />
usporediti mišje i ljudske istovjetnosti.<br />
Bukureštom i padom ~aušeskuovog totalitarnoga<br />
re`ima u formi intervjua pripovijeda pas, prevashodno<br />
o svojoj “pasjoj” sudbini za koju je naravno<br />
kriv ljudski faktor (surovim planovima istrebljenja<br />
pasa sa ulica Bukurešta i pse}im bjesnilom na ljude),<br />
su~eljavaju}i nas sa novim ideologijskim postulatima<br />
otjelotvorenim u “politi~koj korektnosti”, toj “ilu-<br />
!prikazi<br />
(<strong>sic</strong>!) 9