Treci broj - sic

84
da: „Nacionalisti~ki lideri sa prostora bivše Jugoslavije
koji su ovu zemlju uveli u krvavi rat, masovno osiromašenje
i o~aj (pre svega `ena), za svoj dolazak na
vlast, treba izme|u ostalog da zahvale `enama koje
predstavljaju polovinu njihovog bira~kog tela”. 24
Mo`e se re}i da brojnost te sljedbe nije ni danas
manja. To svakako ne umanjuje potrebu za borbom
protiv spolne diskriminacije, ali opravdava pitanje: da
li obespravljenost postoji dok svijest o njoj kao takvoj
ne postoji? Tu se sada doti~emo pitanja osvještavanja
koje svakako spada u opis djelovanja feministi~kog
pokreta, ali ono što je njegov problem je to što ono
te~e jednosmjerno, tj. usmjereno je isklju~ivo na `ene,
te na njihovo spolno/rodno osvještavanje. Polazi se od
pretpostavke da su one najve}e `rtve repatrijarhalizacije,
retradicionalzacije, rata i tranzicije, ~ak i ako
svjesno pristaju na polo`aj `rtve ili su sau~esnice u
afirmaciji ideologija koje promoviraju `ensku subordiniranost.
To je vidljivo i u prethodno iznesenom
citatu. Takav stav je pogrešan, ako ne i opasan. Kako
isti~e Marina Blagojevi} komentarišu}i odnos
zapadnog GAD (Gender and Development) diskursa
prema problemu tranzicije u zemljama Balkana: Jako
je teško, s nau~ne ta~ke gledišta, i ~esto je kontraproduktivno
na politi~kom nivou, tvrditi da su `ene
najve}e `rtve tranzicije i da je rodna nejednakost
najozbiljnija nejednakost u pore|enju sa socijalnom,
ekonomskom ili etni~kom nejednakoš}u. 25
Tranzicija, kroz koju dominira ideologija nacionalizma
obilje`ena repatrijarhalizacijom i retradicionalizacijom,
koliko god štete nanosi `enama, nanosi i
muškarcima. Mahom su osiromašeni, u mnogim aspektima
`ivota obespravljeni, ratom i egzilom fizi~ki
i emotivno osaka}eni, a o~ekivanja koja pred njih
stavlja patrijarhat nesrazmjerna su njihovim mogu}nostima.
Radi se o tome da u trci za novcem, na
kojoj insistira ideologija neoliberalnog kapitalizma
koja sve više za`ivljava i u BiH, nemaju šta da tra`e,
jer startne pozicije ve}ine muškaraca isklju~uju ih iz
kompeticije, što se kosi sa zahtjevima patrijarhata za
muškarcem kao izdr`avateljem porodice, a što u
kona~nici za rezultat ima krizu maskuliniteta. Uzimaju}i
to u obzir, feminizam se mora pozabaviti i osvještavanjem
i pridobijanjem što ve}eg broja
muškaraca. Kada je rije~ o osvještavanju, radilo se o
`enama ili muškarcima, ono ne smije biti samo
rodno, ve} i klasno. Samo klasnim osvještavanjem
mogu}e je iskorijeniti strah od drugog kojim propagatori
nacionalizma manipulišu zarad vlastitih klasnih
interesa. Sva ta pri~a o nacionalnim identitetima,
njihova izgradnja, potreba za pripadanjem njima, u
svojoj pozadini ima boga}enje glavnih njenih pokreta~a.
Vlast je u njihovim rukama, privatizacijom oni
rukovode, a i Zakon o restituciji vratit }e dr`avnu
imovinu potomcima nekadašnjih nacionalnih elita
koja je nacionalizovana dolaskom komunista na vlast
poslije Drugog svjetskog rata. Potpuno ista kritika
koju Ema Goldman uputila ameri~kom patrotizmu
primjenljiva je i na bosanski: „borbeni šovinisti i ratni
špekulanti pune atmosferu sentimentalnim sloganima
licemjernog nacionalizma: 'Amerika Amerikancima!'.
Ovakvi pokli~i su uhvatili dobro tlo diljem
zemlje. Kako bi odr`ali Ameriku, vojna pripremljenost
mora biti trenuta~no postignuta. Milijarde
dolara dobivene iz znoja i krvi radnika se troše na
bojne brodove i podmornice za vojsku i mornaricu, a
sve to kako bi zaštitili svoju dragocjenu Ameriku.
Najironi~nije u svom tom zanosu jest to što Amerika,
koju }e štititi ta ogromna vojna sila, nije Amerika svojih
gra|ana, nego Amerika privilegirane klase, klase
koja plja~ka i iskorištava mase i kontrolira njihov
`ivote od ro|enja pa sve do groba”. 26
Samo što je u BiH slu~aj da se novci više ne troše
na vojnu pripremljenost, ali razlozi upotrebe sintagmi
„Ne damo Srpsku” ili “100% BiH” su isti.
Gender hijerarhizacija izme|u ostalog slu`i i kao
modus za klasnu i nacionalnu hijerarhizaciju.
Ovdje se radi o feminizaciji siromaštva kroz feminizaciju
siromašnih, bez obzira na njihov spol, a
zarad njihovog pot~injavanja i stvaranja ovisnosti
od bogatih, nacionalizmom privilegovanih individua,
bez obzira na spol, koje su do svojih polo`aja
došle nelegalnim putem. Tako|er, jedna od grešaka
feminizma u BiH, ta~nije, feministi~kog nevladinog
sektora je ta što je on uspostavio vezu i u dubokoj
je ovisnosti od neoliberalnog kapitalizma. To primje}uje
i Nada Ler-Sofroni} koja piše:
Danas je, izgleda, još uvijek dominantna anakroni~na
preokupacija ve}ine `enskih NVO-a, koji su
uglavnom dizajnirani i formatirani prema mjeri projekta
zapadne pomo}i demokratizaciji u tranzicijskim
zemljama, što }e raditi i od ~ega }e `ivjeti kada
se strani donator povu~e (Ler-Sofroni} 266). 27
Djelovati u okvirima zadatim neoliberalnim
kapitalizmom, zna~i pristati na legitimizaciju nelegalno
ste~enih klasnih pozicija. Ta ideologija, sa
njoj imanentnim individualizmom i njenim kompetitivnim
karakterom, na margini društva ostavlja
milione obespravljenih koji ne mogu u}i u kompeticiju
zarad svojih nepovoljnih startnih pozicija
za koje nisu oni krivi, ve} rat i postratni tranzicijski
haos. Stoga ona ide ruku pod ruku sa lokalnim nacionalizmima
i kao takvu treba je izbjegavati, a savezništvo
tra `iti u socijalizmu koji je zarad njemu
imanentnog komunitarizma i kooperativnosti
mnogo bli`i humanisti~kim na~elima feminizma. U
protivnom, feminizmu prijeti opasnost da postane
bljedunjava opozicija koja više slu`i u~vrš}ivanju
pozicije negoli njenoj kritici.
24 Nada Ler Sofroni}. “Kontroverze savremenog feminizma: iskustvo identitet, mo}.” U Druga~ija mo} je mogu}a. `ene u crnom, Beograd, 2004.
25 Marina Blagojevi}: Mapping Misogyny in the Balkans: Local/Global Hybrids in Culture and Media
26 Emma Goldman: Pripremljenost, put ka sveop}em pokolju
http://www.zamirnet.hr/stocitas/emma%20goldman.htm. Posje}eno: 5. 2. 2010.
27 Nada Ler Sofroni}. “Kontroverze savremenog feminizma: iskustvo identitet, mo}.” U Druga~ija mo} je mogu}a. @ene u crnom