Treci broj - sic

108
ti ka politi~ki anga`ovanom djelovanju u periodu
revolucije. Profesor Gil, lik iz romana Osvajanje vlasti,
u svom dnevniku iz neposredno predsocijalisti~kog
vremena Poljske konstatuje: Partijske veze bile su
mnogo ja~e od rodbinskih, jer su dopuštale da se, prakti~no,
sve ~ini bez i najmanjeg osje}aja krivice. Kod takvih veza,
naravno, manje se radilo o ostvarivanju zakonski dopuštenih
ciljeva, a mnogo više o zadovoljavanju `elje za mo}i
u borbi protiv postoje}ih zakona 11 .
Najreprezentativniji primjer totalitaristi~ke manifestacije
mo}i Abdolah nam otkriva u su|enju mladom
komunisti~kom revolucionaru Djawadu, Aga Djanovom
sinu, koje se odvija u improviziranoj sudnici:
“Prvo moje pitanje. jesi li komunista ili vjeruješ u
islam?” Djawad nije shvatio ozbiljnost Galgalovih rije~i.
Proklju~ao je od bijesa:”Ne}u vam odgovorit na ovo pitanje.
Kao sudija mi ne smijete postavljat ovakva pitanja!
Povrh toga, ovo ovdje nije sudnica, nego obi~na štala”.
“Dobro razmisli šta govoriš”, rekao je Galgal vidno
razo~aran.”Drugo pitanje: ho}eš li se, ako ti smanjim
kaznu, u zatvoru zajedno sa ostalima moliti sedam puta
dnevno?”
“Molitva je li~na stvar. Na to vam ne dajem odgovor”,
re~e Djawad.
“Tre}e pitanje: ho}eš li potpisati ovaj dokument, na
kome piše da se kaješ?”
“Zašto bih trebao da se kajem kad ništa loše nisam
u~inio? Ne, to ne}u uraditi” 12 .
Ovako radikalizirano heteroglosije prouzrokovano
inkvizitorskim, totalitaristi~kim su|enjem 13 ,
predstavlja ~itav odnos koji je totalitaristi~ki sistem
uspostavio prema pojedincu, u kojem se glas pojedinca
zapravo i ne ~uje. Kontekst Šalamovljeve pri~e
i ovog fragmenta iz Abdolahovog romana je sasvim
razli~it, ali posve je jasna identi~na suština totalitaristi~kih
mehanizama. Kao što je Staljin postao
metonimija za sovjetski socijalizam, tako Ku}a imama
postaje metonimija za Iran kao ku}u Homeinija.
Abdolah i Europa
Abdolah je iz Irana emigrirao u Holandiju 1988.
godine, upravo iz politi~kih razloga. Sam pisac je za
roman Ku}a imama priznao da je pisan za Europu, što
je implicirano strukturom naracije ovog romana. Uvo|enjem
nekog vida `urnalisti~ko-deskriptivnog diskursa,
koji prekida glavni narativni tok, on se vidljivo
obra}a europskom ~itaocu, pretpostavljaju}i da je taj
~italac neupu}en u kontekst glavnog narativnog toka.
Takvo uspostavljanje implicitnog ~itaoca kao apriorno
neupu}enog mo`da i jeste najve}a mana Ku}e imama,
ali i Klinastog pisma. Stereotip o Europi kao vrhovnog
arbitru ipak ne umanjuje zna~aj Abdolahovog anga-
`mana, iako ovaj pisac još uvijek ~eka da se njegova
djela prevedu u rodnom mu Iranu.
Na kraju opet valja napomenuti da sam o ovom
ogledu `elio sagledati prevenstveno politi~ku dimenziju
ova dva romana, što svakako ostavlja
velike mogu}nosti nekih drugih ~itanja.
11 Miloš, ^eslav, Osvajanje vlasti, Narodna Knjiga, Beograd, 1983.
12 Abdolah, Kader, Ku}a imama, Buybook, Sarajevo, 2009, str. 320-321
13 Usporediti ovaj dijalog sa npr. sudskim dijalogom u Šalamovljevoj pri~i Moje su|enje:
-Ima li pitanja za sud?
-Ima. Kako to da iz rudnika D`elgala pred vojni sud izlazi ve} tre}i optu`eni po ~lanu pedeset osam, a svedoci su stalno isti?
-Vaše pitanje se ne odnosi na predmet.
Šalamov, Varlam, Pri~e sa Kolime, BIGZ, Beograd, 1985.