BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
92
štogod mastnoga ima, onda liepo treba po malo lomiti kruha, pa onako
s kruhom iz sahana (kotlov tanjur) zajimati. Kruh se nesmije rezati nožem,
jerbo je to jazuk (grieh). Kada đođje meso, onda se rukama odkida: red ide
od starijega do mladjega. Ako na dnu sahana od kakovog jela čorba ostane,
tada najprvo mogu popit stariji, a ako neće nitko, onda može i najmladji.
Ako je čorbe mnogo bilo, tada najprije pije stariji pak daje mladjemu.
Budući da nesmije biti noža pri stolu, zato prosti ljudi glođju kosti zubim,
a gospođa liepo noktima opiplju, pak bace. Na koncu jela uviek sliedi
jogurt (kiselo mlieko), osim ako ga neima. Prije jela peru ruke, a poslije
jela i usta i ruke. Mnogi peru usta sapunom.
Premda se bosanski Turci drže vjerno prepisa svoje vjere, koji
se tiču tjelesne čistoće, to jim ipak nisu stanovi čisti ni uredni.
Turske su kuće obično zlo gradjene, raztrošene, te turski predieli u
gradovih iztiču se osobito porušenimi i ostavljeniini kućami.
Turčin, piše M. Mažuranić, neće nipošto ubiti uši, jerbo je to jazuk
(grieh); ono su bo sve duše umrvših (kao i buhe), koji su za života zlo
radili, pak jih je po smrti dragi Alah u uši (ili buhe) pretvorio. Ja sam
kazao, da kod nas nema uši, a oni su na me svi jednim glasom viknuli:
„Lažeš kao pas; gdje ima ljudi, ondje mora biti i uši." — Oni kad vide,
da uš izvana po halji plazi, samo ju prstima bace kraj sebe na ćilim (sag),
pak se siromaška životinja mora mučiti, dok opet gore na njih nepoplazi.
Mene je ta sablazan pakljena bila do kosti pojela, jedva sam se nje
otresao, kad sam ostavio zemlju bosansku.
B. _E__ršća,n.s__:I Hrvati ili ,,"Vlasi".
Kršćanski Hrvati u Bosni pokazuju nam dosta tužnu sliku. Ako
je Turčin objestna i okorjela srca, to je kršćanin većinom lukav,
samo na izliku uslužan, prevrtljiv, a osobito riedko kada iskren. A
to je samo zato, što je kroz stoljeća navikao robovati, pa je sasvim
izgubio svoju slobodnu volju. Sila je prisilila kršćanina, da se svakomu
Turčinu klanja, a do najnovijega doba nije se kršćanin mogao dostati
prava svoga. Kršćanin je doduše hrabar, ali se nerado laća oružja
(izuzev južne Hercegovce i krajišnike), prvo, što je odviknuo oružju,
odkad ga nesmije nositi, a drugo, što se boji premoći svojih muhamedovskih
suplemenika.
Navade i običaji u bosanskih kršćana isti su kao i u ostalih
Hrvata. Razne godove i svetce, n. pr. božić, uzkrs, Jurjev dan
i t. d., zatim običaje pri porodu, vjenčanju, smrti i pogrebu imaju
i slave oni poput Hrvata u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kad
se slavi koja crkvena ili porodična slava (osobito „krstno ime"
kod hrišćana), tad se sastaju znanci i prijatelji dotične kuće, koja