BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 77<br />
pjesme, prićaju iste pripoviesti i služe se istimi poslovicarni. Pače i<br />
narodni običaji jesu isti, u koliko jih nije vjera promienila. To pokazuju<br />
n. pr. ženitbeni običaji, koji se kod muhamedovaca prilično<br />
sudaraju sa kršćanskmri (ašikovanje, obilježje, pir, trka i t. cl.) Svi<br />
Bošnjaci napokon sjećaju se svoje prošlosti, spominju se krasnih vremena<br />
Kulinovih, ter zovu svoju domovinu „Bosnom ponosnom". Najodličniji<br />
begovi pako čuvaju svoje stare povelje od domaćih kraljeva,<br />
pisane bosanicom; mnogi dapače misle, da je i dan danas stara<br />
bosanica skrovito pismo, kojim se begovi medju sobom služe.<br />
Najbolje medjutim pokazuju svi Bošnjaci, da su sinovi jednoga<br />
naroda tim, što štuju i slave iste narodne svetce, a osobito Iliju<br />
i Gjurgja (Juraja). Još prije provale Turaka, za samostalnosti<br />
bosanske, imali su Bošnjaci više svetaca, koji su bili njihovi zaštitnici<br />
ili „otci". Tako su imali i „otca ili majku" za cieli narod, i njegovu<br />
bi svetkovinu cieli narod slavio; zatim otca za kraljevinu, za obitelj<br />
kraljevsku, pače i za glasovitije plemićke porodice. Najznamenitiji<br />
otci bijahu: sv. Juraj i prorok Ilija. Ovim su u slavu gradili crkve<br />
i oltare, a svetkovine njihove postale su upravo gradjanske, te jih<br />
i dan danas bez razlike vjere slave svi Bošnjaci. Neki putnik, putujuć<br />
pred više godina Bosnom, sretnu na Jurjev dan više pjevajućih Turaka<br />
i kršćana, koji bijahu svi svečano obučeni. Došav do jedne turske<br />
čete mladića i djevojaka upita jih za uzrok toga obćega veselja. Oni<br />
mu odvrate: „Danas je Jurjev dan." „Dobro," nastavi putnik, „ali<br />
je Jurjev dan svetkovina kršćanska; što će dakle Turci i Turkinje?"<br />
„,,E,"" prihvatiše upitani, „,,al je Juraj naš obći svetac, te ga<br />
svi svetkujemo."<br />
I Ilm-đan je Turkom velik svetac. Razlika je jedina, što Turci obćenito<br />
slave „Ali-gun" (Ilin-đan) od poludana. Ovo čine, da sakriju narodnu<br />
svečanost, čemu daju ovaj razlog.<br />
„Čuvši Ilija", vele oni, „da je došao Muhamed kao veliki pengaber<br />
(prorok božji), doleti k njemu i zamoli ga, da ga primi pod svoj barjak i<br />
medju svoje sljedbenike. Muhamed mu odbije molbu iz uzroka, što on kao<br />
židov nevjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka), a da je to dužan svaki<br />
Turčin vjerovati, jer premda je on (Muhamed) najveći prorok božji, nu da<br />
je Isus bio pravi prorok ; pače da je on (Muhamed) baš zato od Boga<br />
poslan, da popuni ono, što Isus nije mogao učiniti. Misli li zato medju<br />
njegove sljedbenike stupiti, da se mora najprije pokrstiti i tako Isusa pripoznati,<br />
pa se onda poturčiti. Ilija, želeći se spasiti, ode k jednomu fratru<br />
i pokrsti se, te je kao pravi kršćanin bio do polu dana; a u podne poturči<br />
se i postane pravi svetac. Zato ga Turci od polu dana slave i svetkuju.<br />
Odatle i ona izieka: „Do podne Ilija kršćanin, a od podne Alija Turčin."