BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 77
pjesme, prićaju iste pripoviesti i služe se istimi poslovicarni. Pače i
narodni običaji jesu isti, u koliko jih nije vjera promienila. To pokazuju
n. pr. ženitbeni običaji, koji se kod muhamedovaca prilično
sudaraju sa kršćanskmri (ašikovanje, obilježje, pir, trka i t. cl.) Svi
Bošnjaci napokon sjećaju se svoje prošlosti, spominju se krasnih vremena
Kulinovih, ter zovu svoju domovinu „Bosnom ponosnom". Najodličniji
begovi pako čuvaju svoje stare povelje od domaćih kraljeva,
pisane bosanicom; mnogi dapače misle, da je i dan danas stara
bosanica skrovito pismo, kojim se begovi medju sobom služe.
Najbolje medjutim pokazuju svi Bošnjaci, da su sinovi jednoga
naroda tim, što štuju i slave iste narodne svetce, a osobito Iliju
i Gjurgja (Juraja). Još prije provale Turaka, za samostalnosti
bosanske, imali su Bošnjaci više svetaca, koji su bili njihovi zaštitnici
ili „otci". Tako su imali i „otca ili majku" za cieli narod, i njegovu
bi svetkovinu cieli narod slavio; zatim otca za kraljevinu, za obitelj
kraljevsku, pače i za glasovitije plemićke porodice. Najznamenitiji
otci bijahu: sv. Juraj i prorok Ilija. Ovim su u slavu gradili crkve
i oltare, a svetkovine njihove postale su upravo gradjanske, te jih
i dan danas bez razlike vjere slave svi Bošnjaci. Neki putnik, putujuć
pred više godina Bosnom, sretnu na Jurjev dan više pjevajućih Turaka
i kršćana, koji bijahu svi svečano obučeni. Došav do jedne turske
čete mladića i djevojaka upita jih za uzrok toga obćega veselja. Oni
mu odvrate: „Danas je Jurjev dan." „Dobro," nastavi putnik, „ali
je Jurjev dan svetkovina kršćanska; što će dakle Turci i Turkinje?"
„,,E,"" prihvatiše upitani, „,,al je Juraj naš obći svetac, te ga
svi svetkujemo."
I Ilm-đan je Turkom velik svetac. Razlika je jedina, što Turci obćenito
slave „Ali-gun" (Ilin-đan) od poludana. Ovo čine, da sakriju narodnu
svečanost, čemu daju ovaj razlog.
„Čuvši Ilija", vele oni, „da je došao Muhamed kao veliki pengaber
(prorok božji), doleti k njemu i zamoli ga, da ga primi pod svoj barjak i
medju svoje sljedbenike. Muhamed mu odbije molbu iz uzroka, što on kao
židov nevjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka), a da je to dužan svaki
Turčin vjerovati, jer premda je on (Muhamed) najveći prorok božji, nu da
je Isus bio pravi prorok ; pače da je on (Muhamed) baš zato od Boga
poslan, da popuni ono, što Isus nije mogao učiniti. Misli li zato medju
njegove sljedbenike stupiti, da se mora najprije pokrstiti i tako Isusa pripoznati,
pa se onda poturčiti. Ilija, želeći se spasiti, ode k jednomu fratru
i pokrsti se, te je kao pravi kršćanin bio do polu dana; a u podne poturči
se i postane pravi svetac. Zato ga Turci od polu dana slave i svetkuju.
Odatle i ona izieka: „Do podne Ilija kršćanin, a od podne Alija Turčin."