BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 95
Ovo uspievanje katoličkoga naroda imade se najviše i jedino
pripisati revnomu radu Franjevaca, koji su od vajkada bili u Bosni
vodje i duhovni pastiri katoličkoga svieta. Franjevce ide napokon i
ta velika zasluga, što su u turskih vladara izposlovali, da su katolici
pod turskom vladom u obće imali većih povlastica, ter mirnije živili,
nego li mnogo nesretnija braća grčko-iztočne vjere. Franjevci naime
znali su se prilagoditi i umiliti vladi, oni su podržavali katolike u posluhu
i miru, pa su tako stekli milosti u turskih careva i vezira. Nu
i mnogi su Franjevci uzprkos svojoj mirnoj ćudi i podložnosti postradali,
ter su prolili mučeničku krv za vjeru svoju. Odnošaj Franjevaca
prema turskim oblastim dobro karakteriše neka šaljiva pjesmica:
„Pivo pije fratar i kadija,
Fratar pije, a kadija plaća,
Težko fratru, dok kadija plati!"
Prve povlasti za Franjevce, a polakšice za katolike polaze još
od osvojitelja Bosne, cara Mehmeda II. Zauzevši naime on Bosnu
(1463), palio i robio je on bez milosrdja. Mnogo kršćana pogibe od
mača, mnogo jih dopade robstva, a mnogo se razbjegne na sve strane.
Bijaše tada na glasu neki obće štovani franjevac, po imenu Angjeo
Zvizdović iz Vrhbosne, koj videći, da kršćani ni odkale pomoći
neimaju, te želeći sačuvati jadni sviet od podpuna zatora, podje sa
nekoliko drugova u carev glavni stan, koj je bio na Ostrožkom
polju (po drugih na polju Milodraževu), daleko od Fojnice oko dvie
ure. Junački, nu blied i mršav, upade Zvizdović u carev šator, ter
mu dokaže, da silom i mačem nikada Bošnjake umiriti neće, već
neka odbaci svaku okrutnost a Bošnjakom podieli podpimu slobodu
vjere i gradjanstva; isto tako i onim, koji su od straha pred njim
u inozemstvo pobjegli, ako bi se na poziv Franjevaca povratili.
Car se najprije nešto uzruja, nu uvidiv važnost rieči njegovih
naredi, da se Zvizdoviću načini liep plašt posut sitnimi zviezdicami
(da mu tako bude prema prezimenu), kojim ga zaogrne i koj se još
i danas kano sveti ostanak čuva u Fojničkom samostanu. Zatim zovne
pisca (ćatiba) i zapovjedi, da se athnama piše, po kojem se nesamo
svećenstvo i narod proglašuju slobodnim, nego i oni, koji su u susjedne
zemlje pobjegli. Ovaj ugovor glasi u hrvatskom jeziku ovako:
, 7-___tl_.:__, anas."
„Ja koj sam sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svim i svakomu,
kako se je očitovala moja velika milost prema Franjevcem,
koji donose ovu moju zapovjed; i ja sam naredio, da jih nitko nesmije