BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
=- 186
poglavito dvie hrvatske porodice : Gorički knezovi, prozvani kasnije po gradu
Blagaju na Sani Blagajskimi, i knezovi Gušići (Karlovići).
Za 25-godišnjega prevrata u Hrvatskoj poslie smrti kralja Ljudevita
(1382.) bijaše Bihać ratnim pozorištem više puta. Još kralj Ljudevit Veliki
desio se je g. 1345. u Bihaću 18 dana, kad je krenuo, da svlada hrvatske
oligarhe. Ovdje je on tada držao sabor i ostavio posadu u gradu. Poslie
smrti njegove, za borbe medju pristaši Sigismundovimi i Ladislavljevimi
prodre poznati Hrvoja sve do Bišc'a. On naime osvoji god. 1398. sansku i
dubičku župu, porobi Zrinskoga i prikuči se Bihaću. Kasnije pošalje Sigismund
svoga bana Pavla od Bešlinca na hrvatske ustaše, nu ovi uhvate bana
blizu Bišća i pošalju _ga u zatvor (1403), a Hrvoja navali na Bihać i osvoji
taj kraljevski grad. Nu već dvie godine kasnije (1405.) oduže mu ga opet
ban Pavao Bešlinac, koji bje u to iz zatvora izpušten.
Godine 1434. pokloni kralj Sigismund grad Bihać sa Ripčem, gradom
Čovkom, Rmanjom, Labom, Ostrvieom (za koje veli, da su ,,in nostro regno
Croatiae") knezu Stjepanu Frankopanu, sinu bana Nikole, i to u ime na
grade za pomoć, što mu bješe Stjepan dao, kad je ratovao u Italiji. Frankopani
držahu taj grad do god. 1490. Kad su pako po smrti Matije Korvina
Frankopani pristajali uz Maksimilijana proti kralju Vladislavu, pošalje ovaj
bana Ladislava Egervara, koji god. 1491. oduže Bihać Frankopanom. Nu
poslie pomirbe Vladislava sa Maksimilijanom (7. studena 1491.) zadobiše
Frankopani opet Bihać. Po Beatriei Frankopanovoj zapade Bihać Ivana Korvina,
koji je češće u ovom gradu boravio. Iza Korvina vladaše tuj Juraj
Braniborski, drugi muž Beatricin- a zatim uzeše Frankopani Bihać opet pod
svoju upravu.
Godine 1512. spominje se Bihać već kao mjesto, koje bi se utvrditi
imalo. Godine 1527. moli hrvatski sabor na Cetinu kralja Ferdinanda, da
bi Bihać posadom obskrbio. I u istinu spremi Jurišić vojsku u Bihać, koj
postade važnom točkom na obranbenoj liniji za gornju Hrvatsku, osobito od
onoga časa, kad je Jajce palo u turske ruke. U Bihaću bijaše odsele stalna
posada od 400 momaka, a gradom zapoviedaše kapetan. Prvi kapetan bijaše
Erazmus de Turna, a za njim Hrvat Petar Keglević, ban hrvatski, sve do
god. 1538.
Dne 19. lipnja 1592. pade Bihać u turske ruke. Kapetan naime
gradski, Josip barun Lamberg pređade ga Hasan-paši, premda bi se bio još
obraniti mogao. Turci izsjeku tom zgodom do 2000 kršćana, a 800 djece
odvedu u roblje. Ostali se žitelji ili poturče ili izsele u sjevernu Hrvatsku
(svi Bišća ni u Hrvatskoj dodjoše iz bihaćkoga okoliša). Ripač pade već
godinu dana prije u turske ruke (1491). — Kasnije kušahu naši više puta,
da Bihać opet Turkom oduzmu (Lenković 1594., Adam grof Bacan 1697.),
ali svi pokusi ostadoše do najnovijega vremena posvema jalovi.
Iz a ci ć, mali gradić preko Une; g. 1836. bje od austrijskog generala
Waldstadtena upaljen, nu kasnije sagradiše na novo pod njim
do 100 muhamedovskih kuća. Iz Izačića potekla je glasovita porodica
hrvatska Izačića. Godine 1537. dobio je taj grad prvi put posadu,