BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
113
Arbanasi u novopazarskom pašaluku (od plemena Gega) šire
se od Mitro vice prema sjevero-zapadu sve do grada Sjenice. Svi
Arbanasi jesu tuj vjere muhamedovske, te se razlikuju od ostalih
žitelja toli svojom nošnjom, toli fiziognomijom. Uza to su mnogo
divljiji i fanatičniji od ostalih žitelja. Oni su pastiri, vojnici i hajduci;
poljodielstvom bave se samo toliko, koliko jim je nuždno, da se prehrane.
U duševnom, socijalnom i političkom obziru stoje na najnižem
stupnju evropske obrazovanosti. Njim u obće netreba kulture ni
blagodati njezinih; oni nepoznaju zakona, već samo svoje običaje,
oni nemaju družtva, već svaki radi na svoju, oni nemaju države, već
samo plemensku zajednicu. Arbanasi neznaju zato ni to, što je pravo
ili nepravo po naših pojmovih, te zaostaju u tom obziru i za Osmanlijami.
Njim je sve slobodno činiti, u čem jih drugi nemože zapriečiti.
Mjesto javnoga i ratnoga prava vlada u njih pravo jačega i
krvna osveta.
Hilferding opisuje bosanske Arbanase ovako : „Arbanasi u novopazarskom
pašaluku govore svi srbski (hrvatski), mnogi dapače zaboravili su već svoj
materinji jezik. Nose obično uzke pantalone i uzke kaftane i to od sivožutoga
sukna sa crnimi gajtani i nakitom; imućniji medjutim nose južnoarbanasku
fustanellu, a na nju oblače kurtku sa razporenimi rukavi. Uza to
se pašu širokim, zlatom i srebrom izvezenim pojasom, u kojem ima gotov
arsenal kubura, handžara i noževa. Oni, koji imaju fustanellu, pokrivaju si
glavu crvenim fesom sa modrom kitom, ostali pako nose proste crvene kape.
Tko nije priviknuo gledati te ljude, čudno mu je u duši, kad dospije medju
nje: u očima njihovim vidi ljutu zlobu i divljač, dočim toga neopaža kod
dobroćudnih muhamedovskih Bošnjaka dapače ni onda, kada se ljute na kaurina.
Arbanasi su u obće nešto manji od ostalih Bošnjaka, ali su zato jači
i kostunastiji. Prsa su u njih jaka i široka ; uza to su ponositi i oholi, ter
priliče u istinu pravim junakom. Čela su visoka, nosa duga i ravna, a kosa,
očiju i kože svjetle, što je za cielo čudnovato."
Jezik arbanaski broji se medju indoevropske jezike, te je srodan
jeziku maloazijskih Lycana (u staroj Lyciji). Narodno pjesničtvo arbanasko
kriepko je i ćudoredno. Kao primjer toga jezika i pješničtva
eto malene pjesmice uz hrvatski prevod:
Dolla preme nd Armolith
Pasche nje te bukure.
E bukura e tje pamna
Hotj e mbiili derrene.
Podjoh jučer u Armolith
Vidjeh tamo ljepotu.
Ljepotica spaziv mene
Sakri se i zapre vrata.
Mos e mbiile, semer ime; Nezatvaraj, srce moje;
Mos e mbiile derrene
Nezatvaraj (meni) vrata
Per mu te mjerene.
Meni ubogom.
V. K1 a i ć, Bosna. 8