BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
80
TJ okolo sobe po duvaru načinjena je rafa (polica). A s ove strane od vrata,
koliko je široka soba, tolik je dolap (ormar); rekao bi, da iz dolapa i peć
prizira, a gdje su vrata od sobe, ondje je dolap načinjen kao jedan svod,
pa se krozanj prolazi. U dolapu za pećju je amandžik (kupelj), a s ove
strane peći stoji odora. Pendžeri (prozori) stoje nizko i riedko su stakleni;
najviše su papirom zaliepljeni; pendžeri od barema imaju drvene rešetke
izvana. U prostili sobah peći se lože iznutra poradi kave, koju svaki čas
peku, i radi čibuka: a u peći je zazidan lonac, u kom se voda grije za abdes
(pranje) uzimati. U gospodskih kucah ima jedna soba, gdje se peče kava
za domaće i za svakoga, koj dodje i zove se kavana ili kafeodžak. Ima
jedna soba, gdje stoje sedla i različno oružje, te se zove saračana. Dolje na
zemlji ima jedna shrana od različnih potrebnih stvari, i zove se magaza.
Siromašnije kuće jesu plotom ogradjene naokolo; posred dvorišta je
kućica, i u njoj ima po dvie sobice, jedna se zove ženska a druga mužka
soba. Po dvorištu jim obično raste kukuruz, bundeve, lubenice i dinje. Kuće
nisu ni po varošu jedna do druge, nego su svaka napose na sred dvorišta
tako sagradjene, da se po dvorištu sa svih strana okolo njih hođiti može;
a i ako se nadje gdjekoja kuća, da je radi tiesnoće dvorišta na jednom
kraju do ulice sagradjena, to neima ipak nigdje nikakova prozora na ulicu,
nego samo navadne puškarice, i samo dvorišta od različnih kuća mogu se
medju sobom ticati. Ulice su svakako izkrivudane i najviše tiesne."
Premda su Bošnjaci tielom snažni i jaki, a uz to privikli jednostavnu
životu i svakoj nezgodi; to su ipak tromi i nerad i ni.
Turci neće da rade, jer netrebaju, već provode vrieme u dangubi;
kršćani pako rade samo toliko, koliko jim treba, da namire svoje
gospodare i vlastite svoje potrebe. Kraj toga ima Bošnjak mnogo još
drugih mana, ali i vrlina. Od mana se njihovih osobito iztiče, da su
lukavi, 1 ) krvoločni i vjerolomni. Osobito Turci, premda su
1) I. Kukuljević spominje u svojem putopisu ovaj karakteristični primjer o
bosanskoj lukavosti: Prije nego odosmo iz Banjaluke na put u Travnik,
piše on, dodje jedno jutro pred austrijskoga konzula Lazo Šobata iz
Trešelja sa svojom domaćicom t. j. ženom Stoj om, te stavi sliedeću
tužbu: „Evo mene i moje žene, koja mi je doniela u kuću kao udovica
svoje petero djece, a imao sam s prvom i ja svoje petero djece.
Dvoje nam je umrlo i ostade jih svega osam. Jučer (5. svibnja) slavili
smo kod kuće hrišćanski Jurjev dan, pa pošto blagovasmo odu djeca
na polje i š njima pastorka Tri vuna, stara 15 godina. Kad eto ti
dodje iznenada Gjuraj Balaban, bećar i lopov, s Gjurgjem Šobatom i
Damjanom Dukićem, te oteše na silu djevojku Trivunu, odvedoše ju u
šumu i povedoše ju sve do Maglaja. Donle joj se znade trag, a dalje
nikako. Sad, nastavi Laži, pomagaj ti gospodine, pomagaj ti od neba
do zemlje, u te ja gledam, kako me ti naučiš, tako da bude." Konzulu
i svim nam bijaše žao Laze, a još više njegove žene, koja je
svedj plakala za svojom otetom kćerju. Konzul posla odmah Lazu sa