BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 93 —
slavu slavi, na gostbu, pri kojoj se cesto i suviše šljivovice (rakije)
pije. Takovom se zgodom govore i razne napijalice.
Od mnogih napijalica navodimo eto jednu, koja se govori po Hercegovini
o krstnom imenu u zdravlje đomaćinovo. Ovu napijalien govori dolibaša
(stola ravnatelj) ovako: „Popismo u slavu Božju po jednu čašu i svaku
rednju našu, a sada ćemo napiti u zdravlje našega brata domaćina, za njegov
žitak i užitak, život i dobro zdravlje: za zdravlje njegove poštene glave,
njegovih sinova i sinovaca, unuka i omlađaka život i liepo zdravlje, ako
Bog da! Neka našega brata domaćina i njegovih sinova i sinovaca jaki Bog
i današnji dan dugo i za mnogo, a u svakoj sreći pridržao! Dičio se s njima
kao Danica na vedru nebu i kitio slavom i ponosom kano gora Gjurgjevđanom,
a bostan ružom i bosiljem, da Bog da! Kojigod rad radio, oda zla
se branio, nitko mu nenahudio! Izpod njegovoga jakoga i visokoga sljemena
iznosio dvadeset i četiri sretna sjemena, da Bog da! Pod žarko sunce, pred
težaka i seljaka sjeme sijao, a Bogu se molio, pluto mu širom gonilo, a ralo
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se iztocnom i zapadnjom, Bog mu đavao,
a Bog mu pomagao, da Bog da! Od neba mu rosilo, a od zemlje rodilo;
bilo mu u klasu klasato, a u busu busato, u trsu trsato, a u guvnu hrpato,
a u hambaru mnogo, bio mu hair i berićet, da Bog da! Klas mu otezao
i pretezao, od božjega dara i behara, a od zemaljskoga roda da nasiti voljna
i nevoljna, i tko se godj gosti, govorio: da Bog prosti! Na njegovu poštenu
sofru dočekivao uboga na poštenje i glas kao danas nas ovdje, ako Bog da!
Svakome činio čast i uđjelak; svakome dielio, nikad mu nepresušilo, a najviše
sebi ostavio! Ko godj mu došao pjevajući, od dvora mu pošao pjevajući i
igrajući, ruka punanih, srca vesela, a obraza poštena! Svak mu dolazio na
izobiljnu cast i na pošteni glas sad i vazda, da Bog da! u — Kad dolibaša
to izgovori, onda svi, koji su za trpezom, zaviču: „Amin ! Bog te čuo i uslišio !"
Kad se žene, obilaze gradom pjevajuć i gudeć, ali se tada klone
muhamedovaca. Osobita je slava, kad beru šljive, te kad od njih
peku šljivovicu, zatim kad šljive suše i kuhaju. To je bosanska berba,
koju obavljaju pjevajuć i plešuć zajedno sa Turci. U obće bosanski
kršćani vole plesu i pievu, od plesova poznato je „bosansko kolo",
što ga plešu uz gusle ili tamburu. Najveći kršćanski svetac jest uzkrs,
koj jednako slave vjernici obojega obreda. Tada polazi jedan drugoga,
ter se darivaju darovi.
Uz mnoge običaje, što jih bosanski kršćani imaju poput svih
ostalih Hrvata, poprimili su oni i mnoge orijentalne navade, i to
napose u gradovih. Tako su jim kuće po gradovih sasvim po iztočnu
uredjene; kad ulaze u sobe, skidaju obuću; oni sjede, puše, jedu,
piju i srču kavu sasvim poput Turaka, mnogi dapače nose i odielo
bosanskih Turaka. Kršćani nose po selih takodjer turbane, u gradovih
medjutim pokrivaju se fesovi. Trgovci kršćani nose doduše narodno
odielo, ali to je radi obilnoga krzna po ljetu veoma nesnosno. Žene