BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
109
potrebite zgrade. 0 tom trošku neće gospodar ništa da znade, nego
na prosto veli: „Ako ti treba, gradi." No kad se kmet digne stoga
kućišta, nemože od gospodara dobiti za te zgrade nikakovu nagradu,
niti jih drugamo prenieti. Nekoristi mu reći: „Ja sam gradio, to je
moje!" — gospodar će mu odvratiti: „Trebalo ti, pa si i gradio,
ali si jih gradio na mojoj zemlji." Pa jer je zemlja starija od kuće,
to ju posvaja.
Sva je zemlja gospodareva, na kojoj kmet stanuje; zato on
bez dozvole gospodareve nemože posvojit ni toliko, da si samo jednu
glavicu luka usadi: pa s toga mora od svega dohodak davati. Kmet
mora svu zemlju obradjivat o svom trošku: on ju krči, na svojih
volovih ore, sa svojim sjemenom sije, kopa, vrši i sve čini, ter gotov
dohodak mora gospodaru donieti, kamo mu ovaj zapovjedi. Kmet je
dužan na poziv gospodara svaku mu uslugu učiniti (beglučiti), kao
n. pr. drva mu dovesti, žito mljeti, njive, koje gospodar za sebe sije,
obradjivati i t. d., i to bez ikakve plaće, dapače više puta i o svojoj
hrani. Kmet je k tomu dužan sav porez platiti, koji bi morala
plaćati zemlja gospodareva. Isti je dužan češće gospodaru „j abuku"
dati, na konak ga primiti sa svom njegovom družinom, hranu i piće
za njih i za njihove konje pripraviti i t. d., i to sve bezplatno.
Istina, turska je vlada već više puta pokušala, da uredi stalno
odnošaj kmetova prema gospodarom, ali to nije ništa vriedilo, jer
bosanski beg neznade zakona nad svojom voljom. Tako je n. pr. vlada
naredila, da gospodar sam sagradi zgrade, da dade četvrtoga vola,
da plati trećinu poreza za kmeta, da mu dade trećinu sjemenja i da
kmeta nesiluje na bezplatnu radnju (beglučenje). Nu za te naredbe
neće bosanska vlastela ni da znadu, pa ako se koj kmet na te polakšice
pozove, onda mu jednostavno kažu: „Ako ti se vlaše nemili, a
ti ustaj sa moje zemlje! ..." Više puta ide uboga raja i pred sud,
da se potuži, ali kakova hasna, kad neuspije nimalo. Sudci misle, da
su svoju dušnost izpunili, proglasivši carske naredbe; ali se nebrinu,
hoće li biti izpunjene i izvršene. Kad jim se kmet potuži, a oni mu
odvraćaju: „Kad gospodar neće ovako, a ti se vlaše diži sa zemlje;
ili ako ćeš se i drugčije s njim narediti, mi nismo tomu protivni.. .."
Zato, što gospodar pušta kmeta, da živi i radi na njegovoj
zemlji, mora mu kmet svake godine dati: 1. od svakoga poljskoga
ploda osim siena trećinu ciele ljetine; 2. a od siena polovinu
ljetine. Osim toga mora mu kmet to donieti ili dovest sam onamo,
kamo gospodar naredi. *