BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 97 —
ostanu na glavi. Na rogove morali su postaviti po jednu pozlaćenu jabuku
od drva, a kadkad i malo ogledalo na čelo. Ovako pripravljena ovna stavio
bi sluga sebi za vrat tako, da bi mu prve noge držao desnom rukom a
stražnje lievom na svojih prsiju, dočim bi sve ostalo tielo ovnovsko bilo
mu za vratom, viseći niz pleća. Kad su gvardijani prikazali svoje darove,
stupi i sluga na vrata sa svojim ovnom ; mula ga pogleda, a sluga mu
okrene ledja, da vidi straga, kakav je ovan, pa se opet k muli okrene;
ovaj mu dade znak, a sluga preda ovna mulinim slugam, koji jur tuđe
čekahu.
Sad bi mula naredio, da gvardijani sjednu, ali oni bi morali klecati,
pođaviv pod se noge; dao bi im po crnu kavu, a onda bi jih ođpustio,
ozbiljno jih opomenuvši na zahvalnost i vjeru prema caru. Oni poljubivši
mu skut i njegovoj se dobroti preporučujući, natrag uzmičući a do zemlje
se priginjući, iz sobe bi izašli. Sad su morali svojski nadariti novci sve sluge
muline, po tom mogli su prosto proći svaki u svoj samostan.
Svi ovi obredi točno su držani i kod posjeta vezirova, osim što se
njemu ovan nije nosio, nego mjesto njega morao je svaki gvardijan platiti
mu u novcu svotu, koliku je on naredio. Takav se je danak zvao turski
džulus. Još su morali davati novce prvim vezirevim činovnikom, kao ćehaji,
tevterdaru, kavazbaši i t. d. — Vezir bi jim tad dao pismenu priznanicu,
kojom priznaje njihov dolazak i carsko pomilovanje, a naredjuje svojim činovnikom,
da poštuju carsku naredbu. Cesto su ovu priznanicu odgodili, da tako
više novaca dobiju. — Na svršetku naredio bi vezir, da se svaki gvardijan
ogrne novim binjišem, koje je on za njih skrojio i koje su oni morali
krvavo platiti, i tako bi jih uz običajne kod Turaka obrede ođpustio. Oni su
sad morali medju sluge vezireve stupiti, i svakoga obilato nadariti. Posljednji
put bili su gvardijani ogrnuti binjišem od Tahir-paše g. 1847.
Upiruć se o ovaj ugovor, koj su vazda i sami Turci smatrali
svetinjom, zatim popuštajuć mudro turskoj vladi i držeć na miru
povjereno si stado, znali su Franjevci zadobiti više milosti i polakšica
ne samo za vjeru i crkvu katoličku, nego su i stekli toliko ugleda,
da je kraj njih i katoličkomu žiteljstvu nešto odlanulo. Pa tako se
zgodi, da katolički Hrvati u Bosni nisu toliko stradali od Turaka,
koliko njihova grčko-iztočna braća. U novije vrieme pomagala je
donekle Franjevcem i austrijska vlada, zauzev se više puta za bosanske
katolike.
Premda su Franjevci doista veoma zaslužni za bosanske Hrvate
katoličke vjere, to su ipak kadkada i štetno uplivali na narod. Ponajprije
nam je iztaknuti, da su oni katolike često odveć obuzdavali i
pokorne uzdržavali, te tim i nehotice zatirali u njih mnogo narodne
samosviesti. Od svih bosanskih Hrvata upravo su katolici malne uviek
najpokorniji bili, te su strpljivo podnašali mnoge turske nepravde.
Za čestih ustanaka bosanskih i hercegovačkih grčko-iztočnjaka pro-
V. Klaić , Bosna. 7