BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
115 —
Bosanski se Židovi živo sjećaju svoga španjolskoga poriekla i
liepili dana, što su jim djedovi u Španiji proživjeti. Medjusobno govore
vazda španjolski, doduše nešto izkvareno; uza to govore i sasvim
pravilno hrvatski, te se u tom od ostalih Bošnjaka nimalo nerazlikuju.
Prebivaju većinom po gradovih, a napose u glavnom gradu Sarajevu.
Siromašniji živu kao radnici, obrtnici, vrtlari, sluge i poslužnici; imućniji
bave se trgovinom i uzajmljivanjem novaca, a mnogi služe i kao
tumači i blagajnici kod raznih ureda. Svojih vjerskih običaja i obreda
drže se veoma savjestno: nu uza to su veoma nesnosljivi prema inovjercem
i slabo izobraženi. Nose se poput ostalih Bošnjaka; odielo
jim je obično crne boje, samo žene njihove oblače crvene suknje i
biele haljine. Mnogi starci njihovi, kad poćute, da jim je život na
izmaku, ostavljaju Bosnu i idu u svetu zemlju, da jim tamo sahrane
kosti njihove.
Premda su bosanski Židovi mirni ljudi, te vladi mnogu uslugu
čine, to jih Turci ipak preziru, bolje nego li kršćansku raju. Bosanski
Turčin nebi od židovskoga mesara podnipošto mesa uzeo, da mu ga
dade i badava, jer on smatra ovakovo meso za „nečisto." Osim toga
zabranjeno je Židovom kano i Ciganom, te nesmiju ogradjivati svojih
groblja niti postavljati spomenike svojim pokojnikom. U novije vrieme
dopušteno jim je doduše, da na grobove svojih milih postavljaju
kamenje, ali napisa niti klesanoga kamenja nesmiju podnipošto metati.
Židovi imaju u Sarajevu svoga nadrabina ili hahambašui
malenu, staru sinagogu (hram). Hahambaši podredjeni su opet rabini
u Travniku i Novom pazaru.
Pred nekoliko godina putovao je Bosnom njemački novinar F. Maurer.
Došav u poznati Kiseljak (kiselu vodu), koji je 7 3 / 4 sata od Sarajeva udaljen,
našao je tamo mnogo Zidova, koji su ovamo došli na odmor. Medju njimi
bijaše i njihov nadrabin. Njega opisuje Maurer ovako: „Medju Židovi u Kiseljaku
udari mi najviše u oei njihov liahambaša ili nadrabin, za cielo posvema
naličan muževom staroga zavjeta. Nosio je prekrasan kaftan i turban. Grlava
toga starca bijaše prekrasna i dostojanstvena, a u licu mu razabirah neku
sjetu i bol, koja ga je činila još zanimivijim. Kazivahu mi, da hahambaša
gine za krasnom Spanijom, tom starom domovinom svoga stada i da svakomu
strancu nudi, da kuša komadić španjolskoga hljeba (neko pecivo od jajevog
bielanjka i šećera), što ga vazda uza se nosi, neka stranac vidi, kako li
je predjom Zidova liepo bilo u Spaniji. I mene zapade čast, te mi ponudi
kus toga hljeba."
4. Osmanlije i stranci.
Pravih Osmanlija (Turaka) ima u Bosni veoma malo. Turska
je vlada doduše više puta šiljala u Bosnu Osmanlije, koji se tamo