BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
160 —<br />
odjeću moraju svi imati. Osobito se žene rado kite, ter su veoma<br />
ponosne. Travnjaci govore ikavskim narječjem. Muhamedovei imaju<br />
8 pučkih učiona (mejtefa), 1 medrezu i 1 tekiju derviša; katolici<br />
imaju u Docu (Dolcu) liepu učionu za mužku i žensku djecu, zatim<br />
zgradu za ubogu žensku djecu i za milosrdnice (opatice); pravoslavni<br />
napokon imaju takodjer svoju školu, koju polazi 30—40 učenika.<br />
Odkad su beglerbezi prestali vladati u Banjaluci (1736.), pa<br />
sve do Omer-paše bijaše Travnik sielom bosanskih vezira.<br />
Vitez, mala varoš uz cestu šarajevsko-travanjsku, broji 78<br />
do 80 kuća muham. i kršćanskih, ima jednu džamiju, zatim katoličku<br />
crkvu i župu, koja broji 1707 duša (u samom mjestu 204 duše).<br />
Kod Viteza sraziše se god. 1840. (15. i 16. kolovoza) Sarajlije sa<br />
Vedži-pašom, i tuj poginuše od njih Pinjo i Duram-beg. Okolica Viteza<br />
vrlo je ugodna i žitorodna. — Mošunj, selo kršćansko od 15 kuća,<br />
kod utoka Kolotina u Lašvu. Znamenito je radi mnogih starina; neki<br />
dapače kažu, da je tu bila rimska naselbina i da se je mjesto prije<br />
zvalo Karbun (drugi opet misle, da je Garbun današnji Travnik).<br />
Još danas vide se ostanci starih zidina od grada i crkve: na brdu<br />
ruševine crkve (Crkvišće), a na ravnici podori gradova. Seljaci nalaze<br />
tuj i starih novaca (rimske i dalmatinske); jednom dapače nadjoše<br />
i kip, kolik diete od 6—7 godina, kojemu je glava bila od suhoga<br />
zlata, a trup od tvrdoga tuča. — Kr ušica, selo kršćansko, više njega,<br />
jesu toplice. — Gučijagora, pol drugi sat Travniku na sjeveru,<br />
leži u kotlini na podnožju Vlašića, kojom teče potok Guča ili Huča,<br />
ter koju okružuju gore Gorčevica, Uzica i Zržina. Turci zovu to<br />
mjesto Martin-mahala. Gučija gora broji do 80 kuća i to samo katoličkih<br />
; u novije vrieme (1856—1860.) sagradiše tuj franjevački samostan<br />
sa crkvom, ponajviše trudom vrloga biskupa M. Sunjića, koj je<br />
takodjer u crkvi sahranjen. Ob ovoj crkvi piše I. Kukuljević: „Sagradjena<br />
je po načinu kršćanske basilike, ima liepo, ukusno izradjeno<br />
pročelje, ali žalibože četverokutne prozore, što slogu, u kojem je<br />
sagradjena, nimalo neodgovara. S nutra razdieljena je na tri broda,<br />
koje diele sa svake strane po pet čitavih osmokutnih stupova i dva<br />
polustupa. Duga je crkva 59 aršina, široka 26, visoka 25. Pročelje<br />
crkveno ima troja obla vrata. Čemer ili nebo crkve sagradjeno je<br />
od drva, sva ostala crkva od tvrdog kamena. Gradio ju je Ante<br />
Sicilijan, rodom iz Trogira, i to po osnovi stolne crkve Trogirske."<br />
U Gučijoj gori ima stara katolička župa, brojeća 2934 duša (u samom<br />
mjestu 607 duša). Žitelji ove župe svi su katolici, izuzev 3—4 sela.