BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
__ 79 ~
jesti, već ga preziru, jer je to „švabsko" jelo. Dočim se po zimi
hrane vazda toplimi jeli, to po ljetu jedu skoro same lubenice, bundeve,
krastavce, zatim repu i slične stvari. Manje su umjereni Bošnjaci
u pilu. Turci i kršćani piju obično mnogo šljivovice, koja
jim služi mjesto vina. U svakom selu i uz svaku kuću ima šljivika,
u kojih rodi preobilje šljiva."
Bošnjaci i Hercegovci nose se ljeti i zimi malo ne sasvim jednako.
Lahko podnose zimu i druge nepogode: gradski i seoski žitelji
idu sred zime razgaljenih prsiju poput naših Ličana, djeca gaze bosonoga
po sniegu. Turci vole obično svietle boje: zelenu i crvenu,
kršćani i hrišćani nose naprotiv odielo od tamnijih boja, da bi se
od Turaka razlikovali. Osim toga nose Turci kićeno oružje, dočim
ga kršćani nesmiju imati.
Glede stanova kazati nam je, da su u Bošnjaka priprosti.
Na selu i po nekih omanjih gradovih nalaziš, osobito u kršćanskih
porodica, same „košare" t. j. malene kuće, koje su spletene od
pruća kao i košare, pak zaliepljene blatom: a krov jim je načinjen
od kore, slame ili siena. Takova košara sastoji od jedne glavne sobe,
gdjeno je ognjište, i od više omanjih sobica. Na ognjištu pripravlja
se ručak, tuj sjedi na klupah sva porodica, ter u večer priča stari
kuće domaćina djeci i unučadi svojoj razne priče i poviesti. Imućniji
Bošnjaci, osobito Turci, imaju kuće na jedan sprat, i tuj u prvom
spratu imaju glavnu sobu sa divanom i sa visokom pećju, tako zvanom
baburom. Bošnjaci živu u košarah i kucah samo po zimi; ljeti i
i jeseni prebivaju po sjenicah, gdjeno kuhaju i spavaju.
M. Mažuranić opisuje bosanske kuće ovako: Po većih vai - oših
sve bolje kxice obzidane su same za se kao jedan grad: a u onom zidu
od dvorišta načinjene su mazgale (puškarice). Vrata od dvora ponajviše su
malena; a gdjegod se može i to vidjeti, da ako su na dvoru velika vrata,
tako stoje uviek zamandaljena. Kod vrata (kapije) načinjen je kapidžik
(vrataca), a opet sam vidio na jednom mjestu, gdje izvan zida prizivaju
zubi kameni, po kojih se penje preko zida u dvor i izvan dvora. U nutri
bude najviša kuća, u kojoj sjedi saibija (gospodar), do nje se drži harem
(ženski stan), kraj njih je mutfak (kuhinja) i ahar (konjušnica); po dvorištu
rastu ruže i cvieće, i ako mu je zgodno, dovede česmu (vodovod). U sobah
neima nikakova pokućtva, nego pod zastrt ćilimi (sagi); pod ćilimi su muntavi
(mutapi , pokrovci od strune), a pod muntavi hasure (rogoznice): uz
đuvar (zid) izpod ćilima su dušeci i na đuvar naslonjeni jastuci. Ovdje danju
sjede, a noćju spavaju. Noćna odiela stoje danju u dolapu (ormaru), da
nepače. Sobe su nizke, koliko velik čovjek može glavom dokučiti. Nebo u
sobah (plafonđ)je od dasaka, koje jim degramađžije (stolari) liepo izrežu.