BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
- 104
■ i. Socijalno-politički odnošaji.
U prijašnjem smo poglavju vidjeli, kako je bosanski narod
podieljen na tri zakona, te kako je muhamedovska vjera jedina povlaštena
i slobodna, dočim se katolička samo trpi, a grčko-iztočna
dapače i progoni. Turci bosanski imaju po tom svu vlast i ugled,
dočim kršćani tek životare.
Razliku medju Turci i kršćani pooštruju još više i socijalnopolitički
odnošaji, koji su osnovani na feudalnom sustavu srednjega
vieka. Cielo naime pučanstvo Bosne podieljeno je na dva razreda:
na gospodujući razred i na služeći razred. Gospodujuća
klasa sastoji od imućnoga plemstva i od slobodnih obrtnika i seljaka,
nu ti su svi vjere muhamedove; služeća pako klasa broji same neslobodne
seljake ili kmetove vjere kršćanske. Svi žitelji u Bosni,
ako nisu vjere muhamedove, spadaju pod kmetove, koji nemaju ni
komadića svoje zemlje, već rade i služe bosanskim plemićem vjere
turske. Turci zovu svu služeću klasu jednim imenom: raja. Po tom
dakle vladaju u Bosni i Hercegovini još danas isti odnošaji kmetovski,
koji su tek od g. 1848. dokinuti u Hrvatskoj; ali s tom velikom
razlikom, da su u Hrvatskoj bili gospodar i kmet jedne vjere, dočim
je u Bosni gospodar Turčin, a kmet njegov tužni kršćan.
Odnošaj gospodujućih Turaka prema služećim i robujućim kršćanom,
t. j. prema raji, veoma je nepovoljan po kršćane. Turčinu
gospodaru sve je slobodno činiti, pače i carski zakon nogama gaziti;
uboga raja nesmije ni pravo svoje tražiti. Ona nema zemalja svojih,
ona je bezpravna. „Raju je Bog Turcima poklonio", vele bosanske
kadije, „da Turčinu izmet — službu čini"; na sudu opet kažu: „Jedan
Turčin više znade nego hiljada Vlaha". Na mnogih mjestih nesmije
si raja ni ljepših kuća graditi. Ako si koj kršćan uzprkos tomu
podigne bolju kuću, odmah ga Turci tjeraju na sud i pitaju: „Pa
zar i ti, krstu, i ti hoćeš imati kuću, i ti si nekakav aga (gospodin) ?
hajde u aps (zatvor), dokle neplatiš toliko i tolika groša". Na to mu
kuću uzmu i dadu kojemu Turčinu, a krstu kažu : „Za tebe je košara,
krstu lipovi, ti sebi napravi košaru". Kada Turčin jaše preko polja,
onda ga nijedan kršćanin nesmije susresti; nego kada raja opazi
Turčina, onda se mora daleko ukloniti s puta. Ako medjutim kršćanin
jaše konja, mora odjahati i konja odvesti na stranu, dok Turčin
neprodje.
Kako je već i u turskoj djeci uvrieženo, da su Turci gospodari nešto
boljega od kršćanske raje, svjedoči dobar poznavalac bosanske zemlje. Pre-