BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
8H
Neboje se Slovinkinje vile
Uz šestoper da će poginuti;
Pače znadi, da gdje njega nije,
Tu ni pjesan slovinska nezrije.
Bošnjaci i Hercegovci nadareni su u istinu pjesničkim darom
bolje od svih ostalih Hrvata. To svjedoči vrstni poznavalac narodnoga
blaga, Vuk Vrčević, koj kaže: „Kad sam od g. 1835 do 1860. sakupljao
množtvo svakojakih pjesama i sve drugo, što je narodnje, za Vuka
Karadžića po Boki Kotorskoj i po Dalmaciji, čudio sam se, odkuda
ona sila raznijeli pjesama; ali kad sam u martu g. 1861. došao kao
agent-konzul austrijski u Trebinje, upazih čudo nad čudima i uvjerih
se, da je ovdje pravi razsadnik srbskih (hrvatskih) narodnih pjesama.
Čudo velim zato, što u Hercegovini od Kosova nijesu smjeli od polumjeseca
ni popovi u crkvi pojati božje pjesme, a kamo li narod najnesretniji
pod božjom kapom. Otci su dakle sinovima po planinama
junačke pjesme uz gusle pjevali, a majke kćerima manje ljubavne
na prelu i na sielu na izust pričale." Uzmemo li još na um, da u
Vukovoj zbirci ima veoma mnogo preliepih pjesama iz Bosne i Hercegovine,
zatim da je najobilniji pjevač Vukov, po imenu Filip Višnjić
1 ) („bosanski Homer"), bio rodjen Bošnjak; napokon da je već
više svezaka bosansko-hercegovačkih pjesama svjetlo ugledalo, to će
svatko dopustiti, da naša tvrdnja nije onako naprečac izrečena.
Bosanske pjesme pjevaju osim Kraljevića Marka, Ive Senjanina,
Ilije Smiljanića i drugih poznatih junaka napose još djela i slavu
domaćih hajduka i borilaca za slobodu. U bosanskih i hercegovačkih
junačkih pjesmah starije dobe slavi se osobito hajduk Nikola Bajo
Pivljanin, koji je pod konac 16. i na početku 17. stoljeća sa svojim
hrabrim pobratimom, harambašom Limom strah i trepet zadavao bosanskim
i hercegovačkim pašam. Od novijih hajduka spominju se često
Novak sa sinovi Grujom i Uadivojem, Valjevac Tadija, Luka
Golo vr an, Ko stres harambasa, Buja din, a osobito Mijat
Tomić, o kojem imatle cici niz pjesama. I muhamedovski Hrvati
pjevaju junačke pjesme: u njih se slave begovi Ljubovići, zatim
borbe bosanskih plemića proti carskim namjestnikom i pašam. Takove
1) Filip Visnjić rodom je iz sela Međjaša u sandžaku Zvornickom. Jo š
djetetom zađofai kozice ter osliepi. Kasnije poče pjevati, pa kad je
buknula srbska buna, umače u Srbiju, ter živue u logorili i šancevrh
srbskih poticaše svojimi liepimi pjesmami srbski narod na boj proti
Turčinu,