BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 110 —
Toliko po prilici ob odnošaju kmetova prema gospodarom. Sada
da još vidimo položaj nesretne raje prema vladi.
Raja u Bosni i Hercegovini nema skoro nikakovih prava, ali
zato sve terete i dužnosti. Istina, carska je vlada raznimi fermani
nastojala, da raju učini ravnopravnom gospodujućoj klasi. Ali to je
u Bosni malo ili ništa vriedilo. Raja i danas još nesmije oružje nositi,
nesmije crvene dimlije obući, nemože proti Turčinu svjedočiti, nemože
ni vojnikom biti; jednom riečju, raja je u prkos Hattišerifu i Hathumajumu
ostala — raja. Premda nije nikakovih prava stekla, ona
ipak silne terete podnosi. Osim onoga, što kao kmet daje gospodaru,
mora raja plaćati državi još ovo: desetinu od sve godišnje ljetine,
zatim zemljarinu (50—150 piastra), i još glavarinu (prijašnji „harač"),
u ime toga, što je tobože oproštena od vojne službe. Uzmemo li na
um, da se raji vrhu plaćena poreza nedaje namira, pa se s toga
jedne godine isti porez dva do tri put utjeruje; zatim da se desetina
obično daje u zakup pojedinim poduzetnikom, koji tri put više uzimlju,
nego li jih patri; napokon da raja uz sve danke i gospodarom i
vladi mora još badava raditi kod svih javnih radnja: to si po prilici
možemo stvoriti neku sliku o tužnom stanju toga pučanstva.
Nevolja raje bijaše do najnovijega vremena tim gora, što nije
mogla nikako steći stalna posjeda, te tako postati svojom. Carska
vlada dopustila je doduše, da raja može zemlju posjedovati, pa se
je i našlo kršćana, koji su si i zemalja kupili. Nu s toga zadobaviše
se još većih neprilika. Kad je naime koj kršćanin zapuštenu i neobracljemi
zemlju kupio, pa ju kasnije svojim trudom liepo obradio,
umah bi se podigli Turci i oteli mu zemlju dokazujuć, ili da je
njihova ili da na drugoga Turčina spada. Često bi mu zemlju uzeli
i pod tom izlikom, da je potrebita za obćinu, i tako ostane raja ne
samo praznih ruku, nego bijaše kadkada i zato kriva na sudu, što
se je usudila obradjivati tobože tudju zemlju.
Mnogi su kršćani u novije vrieme izirmili nov način, kako da steku
zemalja. Oni plate kojemu siromahu Turčinu, „da on rekne, da je zemlja
njegova i da ju je kršćanom prodao". Ako ostane ovaj Turčin vjeran i
pošten, onda mogu zemlju zadržati. Dobar poznavalac Bosne pripovieda jedan
slučaj, kako je neki turski ćoso ovako spasio kršćanom njihovu zemlju. Dva
kršćana blizu Jajca kupe naime zemlju na ovaj način od toga Turčina, pa
ju obrade i zgrade ponačine. Nu na jedanput nadje se jedan beg, pa zgrade
razvali i zemlju si prisvoji. Kršćani su neprestano turskoga ćosu mitili, da
jim nepomaujka na rieči, a zatim su sudu prijavili nasilje begovo. Sud izadje
na zemljište, pokupi susjede, parnike i t. đ., ter sud započme :