BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 201 —
varoši ima željeznih i ugljenih majdana, ali nitko nemari za nje.
Konjic udaljen je od Sarajeva 12, a od Mostara (preko vispoljane
Borci) 7'/o sata. — Borci, visoka ravnica duga 2 sata i naokolo
okružena koje golimi, koje šumovitimi planinami. Na ovoj vispoljani,
koja je prilično plodna, ima više omanjih sela i hanova (gostiona),
a od hana Borci V 4 sata daleko ima u gori više umjetnih špilja, gdje
su bile rimske grobnice. Isto tako nalaze u okolišu nekoliko po 1.3/
visokih i piramidam nalicnih nagrobnih kamena, za koje narod priča,
da su grobovi Grka. Grci naime zovu Bošnjaci i Hercegovci u obće
sve žitelje ovih zemalja, koji su prije njih ovdje obitavali. Tako
n. pr. kažu za Stari grad kod Sarajeva, da ga je osnovao neki kralj
Grka. — Ostrožac i Papraška, sela na lievoj obali Neretve,
iduć iz Konjica niz rieku.
Duvno ili Duvanjsko polje, prostrana visoka ravnica (vidi
str. 23), koju su za turske vlade pribrajali sad Bosni, sad Hercegovini.
Toma, arcidjakon spljetski, u svojoj historiji spljetske nadbiskupije
piše u I. poglavju ovako: „Dalmatia secundum Isidorum est prima pars
Graeciae, et dicitur a Delmi civitate antiqua, quae ibi fuit, sed ubi haec
civitas Delmis in Dalmatiae partibus fuerit, non satis patet; verumtamen
Dalmatia dicebatur olim largius: censebatur enim cum Crovatia una provincia.
Est enim regio quaedam in superioribus partibus, quae dicitur Delmina,
ubi antiqua moenia ostenduntur, ibique fuisse Delmis civitas
memoratur." Po ovoj viesti sudeć, svi su dosadanji povjestnici uzimali, daje
regio Delmina istovjetna sa Duvanjskim poljem u današnjoj Hercegovini,
i da je na tom polju još u staro bio vrieme stari grad Delmis, od kojega
je sva Dalmacija svoje ime dobila.
U istinu spominju rimski pisci narod Delmata, izmedju rieke Ki-ke i
Neretve u današnjoj Dalmaciji, pače kažu i to, da su Delmati imali glavni
grad Delminium (Delminium magna urbs, unde genti nomen), nu taj grad
nestajaše na današnjem Duvanjskom polju, nego kod današnjega Trilja u
Dalmaciji blizu rieke Cetine. (Vidi Gr. Zippel, „Die romische Herrschaft in
Illyrien", Leipzig 1877, na str. 131.) Ovaj dalmatinski Delminium osvoji
P. Cornelius Scipio g. 155. pr. Is. Da stari Delminium nije bio na Duvanjskom
polju, pođkriepljuje i to, što po svjedočanstvu Jukićevu nema nikakovih
starina ni pođrtina na ovom polju. Godine 532. bijaše još Delminium
„municipium". Valjda su za hrvatske provale žitelji Delminija prebiegli
na današnje duvanjsko polje, ter su polje ovim imenom nazvali po starom
svojem gradu.
Duvanjsko polje spominje najprije Konstantin Porfirogenet oko g. 949.
On veli, da je Paganija ili kneževina Neretva (Maronia) sastojala tada od
triju župa: dvie da su bile uz more, a treća, i to duvanjska, da je bila u
nutarnjoj zemlji (Daleni vero zupania procul mari sita est, et eius incolae
ex agricultura vivunt). Iza Konstantina napominje Duvno dukljanski ljetopis.