BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
— 84 -
su n. pr. pjesme: Avdurahman-paša ukida bašaluke i agaluke
(g. 1827), Dželaludin-paša izsieče bosanske kapetane
(god. 1821), Usein kapetan od Gradačca digao se je
protiva caru (god. 1831—82) i mnoge druge.
Ženskih pjesama ima toli u kršćana koli u muhamedovaca upravo
velika silesija. Motivi mnogih pjesama zbilja su prekrasni; ali ima
takodjer i mnogo takovih pjesama, koje su turskimi nazori i motivi
nagrdjeni, ter su tako izgubile svoj prvotni čisto-narodni karakter.
3. Vjerski odnošaji.
Dosele smo nastojali, da prikažemo Bošnjake i Hercegovce u
obće, neobazirući se na vjerske odnošaje. Nu već prije iztaknusmo,
kako je upravo vjera važna u tih zemljan i kako je vjerska razlika
načinila od jednoga tri naroda. U Bosni je vjera nadjačala narodnu
sviest, ona je uticala na život i običaje, te je tako učinila, da sinovi
jednoga naroda u mnogom obziru sasvim različito žive i misle. Potrebno
je zato, da se napose bavimo toli sa niuhamedovskimi žitelji, koli sa
kršćani obiju obreda, ter da saznamo, po čem se jedni od drugih
razlikuju.
A. 3X_lTx!h.a J x_aeđ.o-^r , sl_:I iE-Crva/ti ili Turci.
Kad je Bosna god. 1463. pala Turkoni u ruke, nešto se je
žitelja razbjeglo, nu velik dio pučanstva primio je vjeru muhamedovsku.
Osobito knezovi i vojvode, da bi i nadalje ostali gospodari
svojih zemalja, brzo se poturčiše, te postaše begovi (plemići).
Car turski ostavi jim njihova dobra, te oni vladahu odsele na svojih
imanjih, kao što i prije za domaćih vladara. Velikaši ovi bijahu prije
vjere patarenske, nu bilo je niedju njimi i bivših kršćana. Uz
plemiće prihvati nmhamedovu vjeru i mnogo njihovih službenika,
samo da održe svoju osobnu slobodu; a kasnije predje i jedan dio
seljaka na vjeru gospode svoje. Tako se zgodi, da je velika čest
hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini prihvatila vjeru turskoga
osvojitelja, videći, da samo ovako može uzdržati svoju osobnu slobodu
i imetak. I u istinu, ove poturice stekoše svu vlast, posjed i prava,
dočim su jednokrvna braća njihova kršćanske vjere postala njihovim
robljem i bezpravnim stadom (rajom).
Muhamedovski Hrvati ili kako se sami zovu „Turci", jesu i
dan danas još gospodujuće pleme u ovih zemljan. Ima jih svigdje,
svigdje su gospodari: njihova je zemlja, njihovi su gradovi, časti, oni
jedini služe u vojsci i nose oružje u znak slobode svoje.