BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
102 -
pravoslavnih Slovjena. Pa i u istinu, Srbija i Rusija radile su u 19.
vieku koješta za boljak Bosne i Hercegovine, ter mnogi pravoslavni
Hrvat, videći, da je iste vjere, koje i Srbi, počeo je svoju vjeru
zvati „srbskom", a sebe Srbinom. Ovo je medjutim velika bludnja,
koju čine i muhamedovci, kada se po vjeri zovu „Turcima". Kao
što nisu muhamedovski Hrvati nikakovi Turci, premda vjeruju isto,
što i Turci, isto tako nisu pravoslavni Hrvati „Srbi", premda su
istoga zakona sa Srbi u Srbiji.
Liepo li nam sliku podaje naš Jukić o pravoslavnih Hrvatih.
Bosanski rišćan, veli on, sklon je na dobro svojemu bhžnjemu,
svećenika drži mjesto Boga, i njemu sve vjeruje. Osobito mnogo
drži do obećanja, te kad jedan drugomu zadade poštenu rieč,
neće ga za cielo prevariti. Mladji sluša starijega, a osobito kućnoga
starješinu; pred njim sjesti oli duhan zapaliti nikad ili rieđko će, a
napose mnogo drži do čistoće i bračne vjernosti. Bosanski riščani
uzdržali su narodne običaje, kano i praznovjerja. Slava krstnoga imena
u njih je običajna; ali ima u njih i mnogo praznovjerja, buduć da
ga neuki svećenici nisu mogli ugušiti. Oni vjeruju u vukodlake, vile,
vještice i more, oni čaraju, uroke čine i bajanja izvode. Turci se
njih osobito plaše radi osvete, jer oni vraćaju njihove zulume krvnom
osvetom, sve po onoj staroj poslovici: Tko se ne osveti, taj
se neposveti.
Ovu sliku dopunjuje Hilferding ovako: Bošnjak (pravoslavni) jest
trom i nespretan; života u njem ima malo, ali je zato tvrdoglav. Ova
tvrdoglavost prelazi u prkos, kada mu je star običaj zamieniti novotarijom;
ali se opet pokazuje kao plemenita muževnost, kada mu je
braniti svoju vjeru. Tromost i mrtvilo njegovo potiče valjda ponajglavnije
od dugotrajna jarma, koj je silno šatro bosanske kršćane;
u njih vlada neki neopravdan strah pred Turci te u njih nema nikakova
slobodna kretanja ni poduzetnosti: silna apatija prevladala jih
je sasvim. Hercegovci su u tom obziru daleko nadkrilili Bošnjake:
oni su za mnogo živahniji i poduzetniji, te u njih ima čuvstva za
obće dobro. Neznani, jeli su ta svojstva posljedicom istorijskoga razvoja.
Vjerojatno jest, da je susjedstvo Crne gore imalo blagotvoran
upliv na hercegovačke kršćane, te je u njih uzdržalo duševne sile. I bit
će tako, jer skoro svi muževi, koji su se u Bosni i kojekud po građo
vih hercegovačkih iztakli duševnim radom, zatim veća čest trgovaca,
obogativših se svojom poduzetnosti, potiču iz Trebinja, Popova, Banjana,
Drobnjaka i drugih Crnoj gori medjašnih prediela Hercegovine.