BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

More documents

Recommendations

Info

Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010. — 207 pod kraljevinu Bosnu, a napose pod vojvodinu sv. Save (kasniju Hercegovinu), gdje je bio vojvoda Sandalj, koji je upravo na Ljutoj carinu pobirati dao. Godine 1411. bijaše vojvoda Sandalj pravim vlastnikom Onogošta i polja Nikšićkoga. Dubrovčani naime pišu te godine „Sandalju, velikomu vojevodi rusaga bosanskog" ovako: „A sada za carinu na Onogošte vaša milost, kako je gospodstvo ti nam po vašem zapisu učinilo, da one carine veće nebude." Uz Bosnu a kasnije uz Hercegovinu ostade Onogošt, dok obje te zemlje nespadoše pod Turčina. Osvojivši Turci Hercegovinu, bijaše jim i Onogošt sa Nikšići uzeti. Nu to jih je mnogo truda stojalo, jer je Nikšićko polje svojim položajem veoma sgodno za obranu. Još za god. 1697. spominje se u jednom ljetopisu: „biše se Nikšići s Derviš-begom na Gacku". Kad su Turci Nikšićko polje zauzeli i Onogošt osvojili, nemožemo točno označiti, nu osvojiv ga jednom, bijaše jim to mjesto sgodnim izlazištem za navale na Crnugoru. Osobito je to mjesto služilo bosanskim pašam, kad su sa sjevera udarali na junačke Crnogorce. Godine 1750., pošto Turci nemogoše Crnegore svladati sa južne strane, sakupi bosanski paša Cehaja kod Nikšića veliku vojsku od 45.000 momaka, da sa sjevera provali u Crnu goru. Izprvice posluži mu sreća, pače Crnogorcem ponestade praha i olova, nu dobivši srećom nešto zaire, udare na njega Crnogorci, te ga 2 5. studenoga hametom potuku. Od toga vremena otimahu se Crnogorci sa Turci za Nikšić. Znamenite su još bitke kod Nikšića god. 1789., zatim 1807., kada su Rusi Crnogorcem pomagali. B a gr an a, mala tvrdjica blizu Crne gore, kod koje su Rusi g. 1806. po izdaji ljuto nastradali. Ljubiiije, varošica na istoimenom polju, broji 120 muhamedovskih i 12 pravoslavnih kuća, te oko 1000 žitelja. Varoši na sjevero-zapadu uzdiže se kula begova Sirdarovića. Ljubinje udaljeno je od Mostara 10, a od Trebinja 8 sati. — Pod Ljubinjski kotar spadaju još ovi predieli: Ljubomir, odakle da su Nemanjići potekli ; — Zarjača sa pravoslavnim samostanom Dobričevom; — Bobani; — Šuma, gdjeno je glasoviti pravoslavni samostan Duži; i Popovo polje. Na Popovom polju znatnija su mjesta: Zavala, samostan pravoslavni; — Ravno, selo i katolička župa, brojeća 1444 duše (u samom selu 390); — Grm lj an i, selo pravoslavno sa 280 žitelja. — Katolici stanuju u predielih: Suma, Bobane i Popovo. Trebinje, varoš u širokoj i plodnoj dolini uz rieku Trebinjšćicu, ima veoma liepu okolicu. Varoš je ta na pol porušenimi starimi zidinami okružen, a iznutra je osobito neuredna i nečista. U tvrdjavici biti će samo 50 muhamedovskih kuća, tvrdja i dohija varoš zajedno (sa predgradji) broje 2800—3000 žitelja. Žitelji bave se trgovinom, osobito trguju mnogo sa Dubrovčani. Trebinje je od Mostara udaljeno 18 sati.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010. 208 Okoliš Trebinja zajedno sa današnjom Dalmacijom od Dubrovnika pa do Kotora sačinjavaše u srednjem vieku posebnu kneževinu. Konstantin bagrenorodjeni piše: ,,A Decateris (Kotora) incipit Terbuniae principatus, porrigitque se Rausium usque, adversus montana Serbiae adjacet." Ova kneževina sastojala je u 10. vieku od dviju česti: od prave Trebinjske župe (Terbunitarum regio), i od Konavlja uz more (Canalitorum regio). Gradovi u tom predielu bijabu po Konstantinu : „Terbunia (Trebinje), Hormum, Rihsena (Risan), Lucabete i Zetlibe." Po ljetopisu popa Dukljanina sastojaše Trebinjska oblast od više župa, a te su ove: Libomir (Ljubomir, prediel), Vetanica (Vatnica ili Vitaljina), Rudina (Rudine), Cruseevice (Kruševica), Vrmo (Urmo u oblasti Krivošijskoj), Rehsena (Risan), Dračevi ca (Drače vica), Canal i (Konavlje), Gr em ovi za (Zernovnica). U Trebinju bijaše takodjer katolička biskupija. Dukljanin spominje još i grad Trebinje, zatim jedno mjesto s crkvom sv. Mihajla, u kojoj bijaše pokopan knez Pavlimir, napokon samostan sv. „Petra od polja". Travunja ili Trebinjska kneževina spadaše izprvice zajedno sa Zahumjem i Podgorjem pod vlast knezova i kralja Zetskih (Dukljanskih). Kad je Stjepan Nemanja osnovao srbsku državu u drugoj polovici 12. vieka, sjedini on Travunju sa svojimi ostalimi zemljami, te ona ostane u ruku srbskih do izumrea Nemanjića. Već prvi kralj Stjepan Prvovjenčani naziva se „kraljem sve srbske zemlje, te Zabumju i Travunja (1222. do 1228.). Stjepan Radoslav (1234.) piše se „kralj svib raških i trevunjskih zemalja". Za cara Dušana Silnoga (1331.—1356.) postavi neki Dabiživ carinu u gradu Trebinju, te zabtievaše od Dubrovčana i drugih trgovaca „od tovara po jedan dinar". Na pritužbu Dubrovčana g. 1345. i 1349. odluči Stjepan Dušan „da se neuzima više carina na Trebinju". To isto odredi i nasljednik njegov Stjepan Uroš g. 1357. Kad se je po nesretnoj smrti posljednjega Nemanjića bosanski ban Stjepan Tvrtko I. dao g. 1376. okruniti dvogubim viencem: bosanskim i srbskim, smatraše on, da mu kao rodjaku Nemanjića pripadaju i njihove zemlje. On medju inim zauzme i Trebinje, te odsele ostane ta kneževina uz Bosnu sve do polovice 15. vieka. Mjesto „kneževina Trebinje" zove se odsele ta oblast „dolnji kraji", a u njoj vladaju bosanska gospođa, župani i vojvode, koji su neposredno podvrženi bosanskoj kruni. Oblast „dolnji kraji" dieli se za bosanskoga gospodstva na ove župe: na Trebinjsku, Vitaljinu, Dračevicu, Popovo i Konavlje; a medju mjesti spominju se ova važnija: Trebinje, grad Sokol u Konavlju, Bilek ili Bileć, Sustjepan, napokon Borac, gdje su često vojvode „dolnjih krajeva" obitavali i povelje izdavali. Još za Tvrtka I. vladaše u Trebinju župan Sanko, a za njim (1391.) župan Belijak Sanković i brat mu Radić. Belijak Sanković podieli susjednim Dubrovčanom župu Konavlje sa gradom Sokolom i župu Vitaljinu. Kasnije postade vojvodom dolnjih krajeva glasoviti Pavao Radinović, sin Radina Jablanića. On zajedno sa kraljem Stjepanom Ostojom zaratova na Dubrovčane, nebi li jim oduzeo Konavlje i Vitaljinu; nu kad je Ostoja krunu izgubio, a Tvrtko II. Tvrtković kraljem postao, izmirio se je Radinović sa Dubrovčani. Po smrti Pavla Radinovića (23. kolovoza 1415.) vladahu u dolnjih
Page 1 and 2:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
Page 3 and 4:
Page 5 and 6:
Page 7 and 8:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. V
Page 9 and 10:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. -
Page 11 and 12:
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. I
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. _
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. 1
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44:
Page 45 and 46:
Page 47 and 48:
Page 49 and 50:
Page 51 and 52:
Page 53 and 54:
Page 55 and 56:
Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. p
Page 57 and 58:
Page 59 and 60:
Page 61 and 62:
Page 63 and 64:
Page 65 and 66:
Page 67 and 68:
Page 69 and 70:
Page 71 and 72:
Page 73 and 74:
Page 75 and 76:
Page 77 and 78:
Page 79 and 80:
Page 81 and 82:
Page 83 and 84:
Page 85 and 86:
Page 87 and 88:
Page 89 and 90:
Page 91 and 92:
Page 93 and 94:
Page 95 and 96:
Page 97 and 98:
Page 99 and 100:
Page 101 and 102:
Page 103 and 104:
Page 105 and 106:
Page 107 and 108:
Page 109 and 110:
Page 111 and 112:
Page 113 and 114:
Page 115 and 116:
Page 117 and 118:
Page 119 and 120:
Page 121 and 122:
Page 123 and 124:
Page 125 and 126:
Page 127 and 128:
Page 129 and 130:
Page 131 and 132:
Page 133 and 134:
Page 135 and 136:
Page 137 and 138:
Page 139 and 140:
Page 141 and 142:
Page 143 and 144:
Page 145 and 146:
Page 147 and 148:
Page 149 and 150:
Page 151 and 152:
Page 153 and 154:
Page 155 and 156:
Page 157 and 158:
Page 159 and 160:
Page 161 and 162:
Page 163 and 164:
Page 165 and 166:
Page 167 and 168: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010.
Page 173 and 174: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. 1
Page 193 and 194: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. -
Page 199 and 200: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. =
Page 217: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. 2
Page 233: Vjekoslav Klaić BOSNA ©MH 2010. 2
show all

BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?