sto i kako s papirima KB 06.indd

6 ©TO I KAKO S „PAPIRIMA“ ORGANIZACIJA CIVILNOGA DRU©TVA
PREDGOVOR
„PAPIRI“ I PAMΔENJE
Negdje potkraj 1991., a možda i početkom 1992. godine, mala grupa aktivistkinja i aktivista
Antiratne kampanje, koja se bavila pravom na prigovor savjesti protiv vojne službe, odlučila
je iskoristiti i mogućnost da Ustavnom sudu predloži ispitivanje ustavnosti dijelova tadašnjeg
Zakona o obrani. Zakon je, po našem mišljenju, bitno narušavao Ustavom zajamčeno pravo
na prigovor savjesti, a svi razgovori i rasprave s Ministarstvom obrane nisu davali nadu da će
izvršna vlast uvažiti ta upozorenja i Saboru predložiti izmjene. Ostao je Ustavni sud, koji je, na
naše iznenađenje, godinu-dvije poslije zaista uvažio dio primjedbi na Zakon i naložio Saboru da
ga izmijeni. Doduše, Saboru je za to trebalo vrijeme mnogo dulje od postavljenog roka, ali do
izmjena je ipak došlo. Ostalo je, kako kažu, povijest: pravom na prigovor savjesti poslužili su se
mnogo vojni obveznici, njihov broj je bio toliki da je Hrvatsku doveo u europski vrh, a alternativna,
civilna služba dugo je djelovala kao važna komponenta mnogih društvenih aktivnosti.
Štogod tko mislio o vojsci, prigovoru savjesti i civilnoj službi, nema sumnje da su ove potonje
bile značajna društvena činjenica. Možda je još značajnija činjenica, moguće čak i presedan,
bila to što je Ustavni sud naložio promjenu zakona na prijedlog jedne male grupice unutar
marginalne organizacije. Pogotovu u ratnom kontekstu, koji nije bio baš najpovoljnije okruženje
za promicanje antimilitarističkih stavova, a znao je često poslužiti i kao izgovor za masovno
kršenje čak i formalno priznatih prava. Bilo kako bilo, ova mala inicijativa je nešto pokrenula;
nije u tome zasigurno odigrala neku prekretničku ulogu, jer tko zna kakvi su se sve faktori stekli
da dovedu do svih kasnijih promjena, ali i ta „mala kap“ je u tome imala svoje mjesto.
Čemu ova priča na početku knjige koja se bavi sređivanjem dokumentacije, arhiviranjem i drugim
ozbiljnim, ali ne baš atraktivnim stvarima Ta je anegdota jedan od tko zna koliko primjera
kako inicijative koje u početku i vlastitim akterima izgledaju slučajne i usputne mogu ipak
pridonijeti većim promjenama. Stoga bi moglo biti poučno u takvim slučajevima znati što su