sto i kako s papirima KB 06.indd

8 ©TO I KAKO S „PAPIRIMA“ ORGANIZACIJA CIVILNOGA DRU©TVA
PREDGOVOR
Ovo nisu retorička pitanja. Iza njih se ne kriju neki već evidentni odgovori, kao da bi djelovanje
aktera civilnog društva bilo zaslužno, i jedino zaslužno, za sve kvalitetne norme i visoke
standarde zaštite cijele lepeze pravā — i kao da bi to djelovanje, pa i same te norme i standardi
zaista bili na visini kojom se možemo samo hvaliti. I o djelovanju civilnih aktera, kao uostalom
i o onome što i kako (ne) čine javne institucije — da se poslužimo zapadnjačkom metaforom —
porota još uvijek zasjeda. I stalno će zasjedati. Poenta je da joj se dostavi dokazni materijal. Ako
je i u ovom društvu postalo jasno da se važne stvari ne događaju samo u krugu autoriziranih
aktera i institucija, nego i u javnosti i građanskom društvu, tim je važnije da se ne izgube svi
oni materijalni, napose pisani tragovi tog djelovanja koji traju dulje od individualnog pamćenja.
Zasad u Hrvatskoj postoji tek nekoliko institucija civilnog društva koje se bave prikupljanjem,
sređivanjem i sustavnim pohranjivanjem dokumentacije o nekim aspektima građanskog djelovanja.
Najstarija je Ženska infoteka — ženski informacijsko-dokumentacijski centar, koja prati
djelovanje u domeni rodne (ne)ravnopravnosti i s njom povezane problematike. U području
zaštite okoliša, Regionalni centar za okoliš vodi bazu podataka organizacija iz područja zaštite
okoliša. Izdavač ove publikacije — Documenta — prikuplja pak dokumentaciju iz nedavne konfliktne
prošlosti. Organizacije za ljudska prava pripremaju zajedničku bazu podataka o slučajevima
kršenja ljudskih prava. Ima i drugih...
Specijalizirane institucije za dokumentaciju i arhivi, dakako, ne mogu obaviti posao za same
organizacije civilnog društva, ako i one sa svoje strane ne organiziraju svoju „papirologiju“
tako da se i same u njoj mogu snaći. Kako rekosmo, nije sve to za neku veliku Povijest. Za
svaku je organizaciju značajna njezina vlastita, mala povijest, koja se samo naizgled može rekonstruirati
iz sjećanja njezinih članica i članova. No — je li zaista značajna Jedan razlog da
odgovor na ovo pitanje bude „da“ leži u onome što je ovdje već prikazano: organizacije civilnog
društva, premda po formalnom statusu privatni akteri, svojim javnim djelovanjem mogu ispasti
i značajni akteri društvenih promjena, pa je naprosto šteta da te aktivnosti ne budu dostupne
i kasnijim analizama i istraživanjima. Ali što ako je samoj organizaciji, njezinim članicama i
članovima svejedno kakva je „uloga moje obitelji u svjetskoj revoluciji“ Ostaje i drugi razlog,
važan za samu organizaciju. Ako je organizacija potrajala dulje od početnog entuzijazma njezinih
osnivačica i osnivača, postaje nužno da za odredbe osnivačkih dokumenata, za statute i
druga pravila, te za važne programske odluke znaju i oni koji se organizaciji pridruže kasnije;
ako su radna i upravljačka tijela organizacije donijela neke odluke, nužno je da ih se može
naći i provjeriti njihov sadržaj, pozvati se na njih kada dođe do dvojbe ili neslaganja. I unutar
same organizacije ljudi se suočavaju s time da odnosima u organizaciji ne mogu ovladati prije