ZaÄuÄeni svatovi - Eugen KumiÄiÄ

More documents

Recommendations

Info

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Nije ni prva ni zadnja! - odvrati sudac gladeć si veliku bradu.- Gospodine suče, u Lučici šta takva! - reče župnik.- Čija je ovo gospođica? - upita sudac tiho.- Kći Salettijeva.- Tako!- Ljubav... plemenita srca... - uzdahnu župnik.- Smijem li u pisarnu? Valja svakako, da s vama govorimo! - izusti Stipe značajno.- Izvolite, gospodo, izvolite... Eej, kako je, dragi Stipe? - upita sudac ponovno, kad uljezeu sobu, potepavši ga prijateljski po ramenu.Načelnik, videć to tapanje, lecnu se; pričini mu se, da sudac ne tapa trgovca po ramenu,nego da njega ćuška.- Kako rekoh, zlo! Gospodine, dozvolite, da vas prekinem u vašem poslu, ta što da uzaludtratite vrijeme! Sve ćemo vam razjasniti i na najbržu ruku. Da, gospodine suče, ta nesreća,ta nagla smrt, to vam nije za nas knjiga sa devet pečata. Zar ne da je tako, dragigospodine župniče?- Da, tako je - potvrdi župnik.- Govorite; slušam - kimnu sudac.Župnik i Stipe opaze sada Murellija, koji je pisao u jednom kutu sobe. Načelnik nakloniim se i nasmiješi, a oni stanu pripovijedati sucu, sve što su znali o Alfredovu ubojstvu.Sudac umoli djevojku, da uniđe. Elvira mu ispripovijeda sve, kako je bilo i sjede do župnika.Mato se pozove na svjedoke, na ona dva čovjeka iz Jelenšćice, veleći, da je on s njimaotišao iz Jelenšćice oko pete ure ujutro. Oni seljaci čekahu na Matu pred načelnikovomkućom, pa kad stupiše pred suca, izjaviše, da je Mato istinu govorio.Kad je došao red na Marka, ne zataji ni jedne okolnosti, već otkrije i opiše cijeli događaj,baš sve, što je znao, golu istinu.U sobu stupi Antonio. Svi se ganu. Sudac ga upita:- Kako vas zovu?- Kopile.Sudac se trže, te pogledavši Stipu i župnika, ponovi:- Vaše ime pitam? Kako se zovete?- U Lučici Antonio Marola, u nebu Antonio Saletti.Svi se osupnu i presenete. Elvira usta naglo i opet spusti se na stolicu. Glava joj klonu nagrudi.- Otkle ste rodom?- Iz Lučice.- Iz Lučice? - ponovi više glasova tiho i začuđeno.Antonio mrko gledaše sucu u oči. U jednom kutu sobe drhtaše prestravljeni Murelli.- Jeste li oženjen?- Mulci ne imaju poroda.- Antonio! - ukori ga župnik.- Vi dakle priznajete, da ste prošle noći ubili Alfreda Salettija?- Da, ubio sam ga nožem.122
Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Zašto ste ga ubili?Antonio stupi k Elviri, položi joj ruku na rame i muklo i hrapavo izusti:- Čujte, ako govorim, sve će se saznati...Elvira podignu glavu i šapnu:- Kažite sve...- Da, sve... - ponovi Marko.Antonio ispripovijeda hladnim glasom sve, što je znao; kako je čuo razgovore Alfreda saslugama, kako je nosio listove Elviri, i kako je Alfredo na nj htio pucati. Njegove riječibijahu izražene silnom i neodoljivom moći istine.- Vi rekoste, da ste ga proboli, pa da se niste na nj ni osvrnuli, nego da ste odmah otišli knekom mornaru; no niste li vi uzeli lanac, uru i novčarku onomu, koga ste ubili?U kutu sobe ganu se nešto - Murelli.- Nisam.- Što mislite, tko ga je orobio?- Valjda sluge. Oni su sigurno vidjeli, kad sam ga probo.Sudac pogleda župnika i Stipu i kimnu im više puta, kao da će reći: Da, da, stvar je posvejasna.- Gdje je gospodin načelnik? - upita jedan liječnik.- Izvolite, izvolite? - odvrati Murelli, približivši se smiješeći.- Načelniče dragi, kako nam ono kazivaste, kako nam pripovijedaste o tom ubijstvu, kadstupismo u vašu kuću? - hoće liječnik s posmijehom.- Molim, molim... - nakloni se načelnik nekoliko puta.Sudac ga promjeri prezirnim pogledom te mu reče:- Govorit ćemo sutra! Sad shvaćam vaše izvješće.- Molim, gospodine suče, pisao sam, kako mišljah, da je najbolje - ispričavao se načelnikponizno.Stipe se od gnjeva sve vrtio na stolici. Krv bješe u njemu uskipjela. On se silio i silio, dapriguši svoj bijes, a kad provali oluja, upre oči u načelnika i navali na nj:- Huljo! Ništarijo!Načelnik osmjehnuvši se najprije, protrnu i odvrati:- Molim vas, vi ste u mojoj kući!- Nije istina! Ovo je općinska pisarna! - suzbi ga Stipe.- Molim, gospodo, molim! - primetnu sudac pomirljivo.Kad se Stipe utiša, počne kazivati o kočijašu Lovri, kako je kod njega promijenio stotinjaču,te o cijelom onom prizoru, zbivšem se u dućanu.Sudac naloži žandarima, da uhvate Luku i Lovru. Miro Tompić odvede žandare na Salettijevhumak. Za pol sata eto ti u pisarnu okovanih slugu. Blijedi su, prestrašeni, dršću.Sudac ih promjeri očima i nasmiješi se ostalima. Opet ispitivanje. Sluge sve poriču, taje,koprcaju se, pletu, protuslove si, znoje se. Vrata se otvore. U sobi osvanu stari Saletti. Nevideći Elvire kod kuće i sjetivši se jadu, odmah se bješe uputio u Lučicu. Bijesan je stariplemić; sav dršće, oči su mu krvlju zalivene, lice mu je tamno, ožareno, guste obrve stisnutenad velikim nosom. Sve su oči u nj uprte. Antonio probada ga svojim pogledom.Elvira se strese.123
Page 1:
Eugen KumičićZačuđeni svatovi
Page 5 and 6:
Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi
Page 7 and 8:
Page 9 and 10:
Page 11 and 12:
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44:
Page 45 and 46:
Page 47 and 48:
Page 49 and 50:
Page 51 and 52:
Page 53 and 54:
Page 55 and 56:
Page 57 and 58:
Page 59 and 60:
Page 61 and 62:
Page 63 and 64:
Page 65 and 66:
Page 67 and 68:
Page 69 and 70:
Page 71 and 72: Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi
Page 121: Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi
Page 141: Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi
show all

ZaÄuÄeni svatovi - Eugen KumiÄiÄ

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

ZaÄuÄeni svatovi - Eugen KumiÄiÄ