Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatoviOna krenu glavom, promjeri ga crnim velikim očima, pa nasmjehnuvši mu se uze opetlistati knjigu.- Elviro, pazi da ne zaludim!- Tko te je putio da ne daš djevojci mira? Srami se!- Elviro, šuti!- Što bi se tebi činilo, da ljudi tvoje bagre mene napadnu?- Pobjesnit ću! - vrisnu Alfredo i uhvati se objeručke za glavu, koja bijaše sredinom ćelava.- Pa i dozrio si za ludnicu! Što diraš u djevojke? Što bi ti učinio, da tko mene napadne?- Ubio bih ga! - upadne joj Alfredo u besjedu.- A zar nije Marija Šabarićeva božji stvor, kao što sam i ja?- Ti si luda! Ne znaš što govoriš! Mornareva kći!- Šteta za novce, što ih je otac na te potrošio! Hoćeš, da te svijet drži za obrazovana čovjeka,a pravi si divljak. Ah, što velim! Ta divljaci ne znaju za...- Ti braniš, ti se zauzimlješ za prostu seljakinju? Ta molim te, ne budi blesasta!- Ti si prost i opak, a ona je čestita i plemenita! - odsiječe Elvira!- Elviro, ti ćeš me prisiliti, da te išćuškam!Djevojka ga prezirno promjeri.- Nemoj, da mi živci popucaju! Pa otkuda poznaš ti onu djevojku?- Poznam ju, kao što poznam i druge ljude u Lučici - odvrati Elvira i porumenjevši zagledase u knjigu.- Elviro, ti si čula, kako me je danas otac kod stola ispsovao - reče Alfredo nakon kratkestanke.- Pravo je imao!- Nije mi do šale! - razljuti se iznova Alfredo.- Ja se ne šalim. Žalim, da sam ti sestra, jer nas sve sramotiš; ta već neću moći ni iz kućeradi tebe!- Elviro, sad je dosta! - lupnu Alfredo nogom o pod. Po ćelavom tjemenu zasjaše mu kapiznoja.- O grozi se do mile volje! Ja se tebe ne bojim! - reče Elvira i pogledav ga uzme otvarati izatvarati knjigu dršćućim rukama.- Čuj me! Elviro! Pazi, da mi se žuč ne razlije! Ja nisam više dijete od deset godina, pa tidajem svoju poštenu riječ...- Tvoju poštenu riječ! - nasmija se Elvira, naglašujući slovku po slovku.- Gusko, hoćeš li, da ti vratom zakrenem? Da, moju ti poštenu riječ zadajem, da će biti zlau kući, ako me bude otac još psovao. Nisam više deran, a on ima manje prava negoli itkodrugi na svijetu...- On ti je otac!- To je slučaj! Elviro, došao sam k tebi, da mu kažeš, neka me ostavi na miru. Što bi onučinio, da se je tko pačao u njegove poslove, kad je bio mlad?- Što, zar se ne bojiš Boga? - izlanu Elvira ustavši.- Što je to Bog?Elvira zadrhta, problijedi i spustivši se na divan, zastre si lice rukama.74