Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- A sjećate li se, kako ga je onaj odvjetnik lijepo branio? Rekoše mi kasnije u Trstu, da jeono bio prvi odvjetnik u Istri - mahaše Stipe, pa kad svrši, fijuknu.- A koliko vas je ono u Trstu bilo? - upita Antun.- Ma najmanje petnaest; ta sve bih mogao nabrojiti - udari Stipe rukom po čelu.- Da, do petnaest - potvrdi Marko.- Da vam iskreno kažem, meni je baš drago, što sam vidio sve one suce i svu onu gospodu- uze govoriti Stipe. - E, pametni ljudi! A znate li, koga sam najviše gledao? Onogacrnoga suca, što nas je ispitivao. Lijep čovjek! Na licu mu vidiš da je pametan. I one gospođeiznad nas, i njih sam promatrao. Ma cijeli su božji dan tamo sjedile, kao da nemajudrugoga posla. E, bogati ljudi, može im biti! Te vam gospođe neprestano gledahu Antonijai Salettijevu kćer, a imale su pri ruci ona stakla kao u kazalištu, kao dvojnice. Antune,duše mi, baš me je srce boljelo, videći Salettijevu kćer onako tužnu i snuždenu.- A šta je ona sirota kriva, da joj je otac pravi lupež - primijeti Antun i pogleda skoro bojažljivosina, koji se bješe zanio u misli.- Kad je Antonijev odvjetnik govorio, poštenja mi - nastavi Stipe - plakah... Čast našemžupniku, no onako ne umije.- Stipe, zar mislite, da je onaj odvjetnik onako lijepo govorio, da brani Antonija? - upitaMarko.- Dakako! - uščudi se Stipe.- A, ono vam je zanat; govorio je onako, da sebe proslavi - osmjehnu se Marko.- Vi gospoda, vi ste si svi slični! - opazi bezazleno otac.- Bilo kako bilo, kažem vam, da sam plakao. Svaka odvjetnikova riječ, ma da ju u zlatokuješ! Neka, neka, sad zna sav Trst, tko je Antonio i što je stari Saletti! Sve, sve im jeodvjetnik rekao i otkrio. No, što je on sve nabrajao? Da su ljudi nepošteni, bez srca, dazakoni ne valjaju, pa onda o djeci bez oca i majke, o sreći u obitelji, nesretnicima, o prokletstvu,o milosti, al što da vam čavrljam? Velim opet: plakao sam!- Stipe, zlo je i naopako na ovom svijetu! - uzdahnu Antun. - Čestite li sluge drži Saletti!Razbojnici, lupeži! E, ne vele badava ljudi: Zaklela se zemlja raju...- Da se sva otajna znaju - svrši Stipe poslovicu i nastavi: - Da, lupeži! Sad imaju dostavremena da razmišljaju, kako da si dušu spase. A gle ti hulja! Lovro, Luka! Lijep par, mabaš našla vreća zakrpu. No tri godine teške tamnice malo je, malo je za onakve lopove.- Luka i Lovro osuđeni su dakle na tri godine teške tamnice? - upita Marko zamišljeno.- Da sam ja sudac, zaljuljaše se oni na vješalima! Lopovi! - ljutio se Stipe. - Zar ih nistečuli, kako su se branili? Da, al što će proti svim svjedocima! A oni novci Murellijevi, i oni,koje sam ja kočijašu promijenio? Sve, sve su saznali suci i ona gospoda...- Porota - pomognu Marko.- Da, porota, pa nije ni čudo, da se Antonio šeće, i da su Luka i Lovro u hladovini.- Stipe, ta čujte! Gotovo zaboravih, da vam čestitam.- Na čemu, dragi Marko?- Zar niste vi naš načelnik?- Da mi čestitate! Ta očiju vam, nemojte se sa mnom šaliti! Da, jesam, jesam načelnik, a tomi i zadaje dosta brige i skrbi! - mahnu Stipe objema rukama.- Bit će barem reda u općini.129