You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Eugen</strong> Kumičić: Začuđeni <strong>svatovi</strong>- Nesretnice, ubila si me! - ruknu Saletti, spopav se za glavu.- Ne huli Boga! - istisnu Antonio muklo.- Šuti, kopile! - zakriješta plemić.- Bogomrski čovječe, ne bi mene na svijetu bilo, da nisi prisilio na grijeh moju pokojnumajku, ženu mornara Martina Kožulića! Da, grešni starče, ti, ti si mi dao ovaj jadni život!- Svi se skamene. Elvira grozničavo zadrhta i protrnu. Marko stupi k njoj. Djevojka klonumu u naručaj, a on lagano spusti ju u jednu stolicu. Stari plemić stajaše na svom mjestuprestravljen, ukočen i kao prikovan o pod. Antonio koraknu pognuto k Elviri, kleknupred nju, upre velike i sjajne oči u njeno blijedo i tužno lice, pa izusti tronuto i zanosno:- Krasna i dobra djevojko! Vi ste tako slična onoj slici svete Marije, koja je na velikom oltaruu našoj crkvi... Molite ju, da me sačuva od grijeha!Antonijeva kuštrava glava klonu na Elvirina koljena...Elvira položi svoje bijele ruke na njegovo tjeme. Ružičasti nokti i nekoji punani prsti sakrijuse u vrane, bujne i rude mu kose. Osjećajući dodir kose i toplinu te nevoljne glave,uzdahnu Elvira:- Antonio, molit ću se...Srca sviju tiho biju, svi su ganuti, više očiju suzi. Načelnik iz kuta sobe zablenuo se u ljude.Antonio kleči pred Elvirom. Sunce preplanulo je njegov jaki vrat, na širokim leđimapo crvenoj košulji sve je zakrpa do zakrpe; stare modre hlače zasukane su do čvrsta debelalista, a bose mu noge na više mjesta ogreble su se po kamenitim stazama i lominama.Tišinu u sobi prekinu ruk plemića. Stari Saletti, uzdrmav se i stresav se kao u srce ranjenlav, skoči k Elviri, uhvati ju za ruke, podignu je, bijesno vičuć: - Ovo kopile laže, laže! -povuče ju za sobom, otvori vrata i naglo iščezne.- Moj otac! - uzdahnu Antonio očajno...Kad kazivaše zatim, što bješe saznao od Martina Kožulića, svi se u sobi zgražahu. Jošteiste večeri budu pušteni na slobodu Marko i Mato. Župnik i Stipe jamčili su za njih svojimimetkom i životom, no toga nije trebalo, jer je sucu bilo sve jasno kao na dlanu.Slijedećega dana budu preslušani Martin Kožulić i sin mu Joso kao svjedoci, no samo ustvari Alfredova ubojstva. Obojica iskažu, kako je Antonio k njima došao i kako im je ispovjedio,da je plemića ubio. Pri premetačini našla se novčarka u jednoj Salettijevoj staji,a lanac i ura u kočijaševoj sobi. U novčarki bilo je nešto preko pet stotina forinti. NačelnikMurelli, koji bijaše prisutan premetačini, kao i stari Saletti, videć novac poviknu unaglosti i nesmotreno:- Ovo su moji novci!- Kako to? - začudi se Saletti.- Da, moji novci... - uzbuni se načelnik.- Vaši novci?... Govorite!- Prekjučer, u subotu, posudio sam Alfredu pet stotina...- Vi ste Alfredu posudili novaca? Ne vjerujem!- Molim vas, dragi gospodine Saletti, nemojte se ljutiti, znate, mlad čovjek, htio je siromahu Pariz... Nemojte se ljutiti, toliko me je molio. Pokazat ću vam njegovu... - zapneMurelli.- Što ćete mi pokazati?- Njegovu ob... obveznicu - nasmiješi se, načelnik gledajući u zemlju.124
Change language