Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- A zna li Mato čitati i pisati? - upita načelnik slatko i ljubazno.- Dakako da znade - potvrdiše Pero i Menego.- Tako, tako, on dakle znade pisati, a vi, umijete li i vi pisati? - smiješio se opet načelnik.- Znam vraga! - fijuknu Menego.- To je za gospodu! - mahnu rukama Streha.- Vaši križevi i potpisi ovih ljudi bit će dosta; da, da, znam ja zakone, imam ih evo ovdje -hvalio se Murelli, pokazav im mali prst.- E, ako vi ne znate tko da znade - prihvati Menego, čudeć se načelniku i razgledavajućzaprašene i po sobi rastresene papire.- A jeste li vidjeli, kad smo lađu razbili? Ružna li mora, ma sve je hukalo! Jeste li vidjeli,kako su nas izvukli na kuk, kao vrećetine - smijao se Menego.Načelnik mu se nasmjehnu, kao da hoće reći: Ta naravno da sam vidio!Mornari načiniše križ pod izvješćem, a pismeni načelnikovi prijatelji potpisaše se kaosvjedoci.Malo zatim isprati načelnik mornare do kućnog praga. Pozdraviv ih još jednom vrati seu sobu, taruć si veselo ruke i lagano skakutajuć.- Misliš? - upita žena, rastežuć slovke i gledajuć mu živo u oči.- Nema dvojbe, mila Anastazijo! - odvrati joj njezin Ermano, smiješeć se kiselo i škiljeć joju narovano lice.Prijatelji načelnikovi dugo su vremena pili u općinskoj pisarni, šuteć i pušeć iz malih lulica.Lučičani nisu dobrim okom pazili te ljude, koji su puhali u Murellijevu tikvu svakomprilikom.- Onaj lihvar Stipe ili opet župnik mogli bi mi ipak pomrsiti račune - šapnu Ermano uuho svojoj ženi.- Ne brbljaj, beno, već gledaj, da ovi ljudi izađu iz kuće. Popit će nam cijelu bačvu! Što danam vino po kući razlijevaju! - odvrati mu Anastazija tiho.Istog dana navečer pođu Menego, Streha i Matin otac u Jelenšćicu. Otac poljubiv si sinaotre si nekoliko suza u nadi, da će se doskora s njim kod kuće sastati.Dva dana poslije brodoloma, rano ujutro, bane u kuću Antonio. Jela opazivši ga prestrašise, videć ga onako poderana, blijeda i raskuštrana.- Antonio, gdje si zaboga bio? Koji su te jadi snašli?- Našao sam utopljena dječaka.- Što!- Da, našao sam ga.- A gdje si ga našao?- More ga je izbacilo na pijesak.- Pa što si s njim učinio?- Odnio sam ga na groblje.Antonio uniđe u sobu. Svi se presenetiše. On pogleda Mariju i htjede da iziđe, no djevojkaga zaustavi govoreć mu:- Što je s tobom, Antonio? Svuda smo te tražili.- I ja sam tražio i našao sam ga - odvrati on trpko.23