Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Dakako da hoćemo - odvrate sluge začuđeno.- Niste djeca, pametni ste dosta, samo oprezno! Ja se ne bojim, da vam neće za rukompoći.Lovro i Luka mahnu, kao da će reći: Bit će naša briga!- Drž'te, evo vam, a poslije bit će i više - obeća im plemić tiho, utisnuvši svakomu novacau ruke.Nadareni pogledahu se, opipaju papir, što im zašušti u rukama, te ga spraviše u džep.- A sada da me slušate! Tiho! Ne bih htio, da nas tko opazi. Vi ste dakle pripravni nasvaku moju zapovijed?- Jesmo.- Vi poznate ono tršćansko kopile, što se je nastanilo u kući nekog mornara?Antonio pod zidom zadrhta. Lice mu planu grozničavim žarom, pa stisnuv zube i pestinaperi uši, da ni riječ ne prečuje.- Poznamo, Antonio.- Velika je ono rđa!- Lupež! - huknu Lovro.- Ubiti ga! - šapnu Luka.- Vi znate, kako je bezobrazan i drzovit.- On pred vama neće da skine šešira - reče Lovro.- Kazivali ste nam, da vam se je neki dan šakom zagrozio, a vi da mu niste ni povodadali - hoće Luka.- Da, tako je! No čujte! Danas u suton susreo sam onu djevojku i njega na cesti. Kad djevojkunagovorih, on se na me obori pa, udariv me šakom u prsa, sruši me.- Rđa! On vas je udario iz zasjede! - reče Lovro.- Da, iznenada. Znate li sada, zašto sam vas amo pozvao?Luka i Lovro plaho se pogledaše.- Vi morate na nj vrebati, pa kad vam se prilika pruži, udrite, izlemajte ga do svetogaulja. Pazite, da vas nitko ne vidi. Pst! Čujte! Najbolje bi bilo... - predloži Alfredo, ispruživnaglo ruku u mrak mjesto da svrši riječi.Sluge se lecnuše, razumjevši taj znak.- Da, nožem, ako ga gdje nađete nasamu. Luka, ti se bojiš?- Ne bojim se, gospodine, no gdje da ga nađemo? - ustručavaše se sluga.- Tražite ga gdjegod blizu mora. Kako rekoh, najprije nož u srce, a onda u vreću njega inekoliko kamenja, pa pljus u more - pouči ih plemić.- Luka, što ti veliš? - reče bojažljivo Lovro.- Vi ste kukavice! Hoćete li, da ili ne? Opet vam velim, da mora ono pseto crknuti! Samooprezno, za nj neće nitko živ pitati; ta znate da je kopile.- Težak posao, da težak! - klimaše Luka.- Ne luduj! Velim ti, da nema za vas pogibelji. Jednoga dana ljudi će reći, da ga je nestalo,prostačina nagađat će i ovo i ono, a pet dana kašnje tko da o njemu i misli?- Težak posao! Da, da, i naša koža nešto vrijedi - uze Luka pogađati se.- E, gospodin je dobar, on razumije i sam, da bi nas mogli vješalima nagraditi! - produljiLovro misao Lukinu.38