12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

515<br />

520<br />

525<br />

530<br />

535<br />

540<br />

545<br />

550<br />

555<br />

i za ubit ga način nać ću.«<br />

Vas štap razbjen vezijer tada<br />

meće - učinio š njimje dosta -<br />

a sablju i štit s tlî popada<br />

što od pobjenijeh pusto osta.<br />

Lijevu nogu naprijed stavlja<br />

i njom malo poklekniva;<br />

više prsi štit upravlja,<br />

glavu uz lakat skuča i skriva;<br />

drugom rukom sablju hvati,<br />

bôču uz desno svoje koljeno,<br />

a bodezan k srcu obrati<br />

svom zlotvoru nesmiljeno.<br />

Uprav stoji Derviš vrli<br />

i otkriveno stegno hrani;<br />

desnu bedru čuvat hrli,<br />

spravan skočit k svakoj strani.<br />

Vrh lijeve se noge uzdrži<br />

vaskoličak vitez bijesni,<br />

a uzdignut lakat drži<br />

britke sablje vrh bodezni.<br />

Tiska jedan proć drugomu<br />

oštra gvozdja bez milosti,<br />

i smrt prijeti ovi onomu<br />

sa svom moći i kreposti.<br />

Nu Dilaver veće u smeći<br />

hro za udrit prječe i jače,<br />

vas na lijevoj se uzdržeći,<br />

desnom nogom naprijed skače.<br />

Ali Derviš desnu stranu<br />

hitro uzmače i, hteć zgoda,<br />

bodezni odzgar ljutu ranu<br />

u stegno mu tajčas poda.<br />

S krvi, koju tad ugleda,<br />

srce uzavre u vezijera,<br />

tako da uz gniv svoga ijeda<br />

ljuta je zmija bez čemera.<br />

Tiho je more kad proždira<br />

plav potopom od valova;<br />

mirno je nebo kad sve otira<br />

sred vihara i treskova.<br />

Glavu, stegno, ruke, prsi<br />

neprijatelju svakčas ranja<br />

pri života svoga svrsi;<br />

nazad se oni sveđ uklanja.<br />

Stiže ga ovi i udara<br />

i na nj se ori jakno rijeka<br />

ka niz goru strmo odzgara<br />

560<br />

565<br />

570<br />

575<br />

580<br />

585<br />

590<br />

595<br />

600<br />

krši plahos bijesna tijeka.<br />

Ali opaki sebar njeki,<br />

videć što se Derviš nada888,<br />

Dilaveru poda prijeki<br />

smrtni udorac izazada.<br />

U zatjelak sikiricom<br />

on ga udari jakom silom,<br />

da s krvavim ončas licom<br />

pade smeten nica tilom.<br />

Svak na nj srne odasvudi<br />

s golom sabljom u desnici;<br />

vrh njega je gora od ljudi,<br />

skaču po njem svikolici.<br />

Vapije Derviš plešući ga:<br />

»Ti ki uz cara bi najviši<br />

dušu u krvi bljuj i riga',<br />

pod nogami mojijem sopiši!«<br />

Nu ne može već ovoga<br />

čut Dilaver prihrabreni;<br />

biješe izdahô prije toga<br />

i ostô jakno mraz studeni.<br />

Kô se uzmnožni vizijer ubi,<br />

časom raznije glas svuda se,<br />

i njegova lijepa ljubi<br />

ču ga i naga odrije sva se.<br />

Utječući mladoj s lica,<br />

gdje perivoj ljuven biješe,<br />

lir pribijeli i ružica,<br />

rumene usti problijedješe.<br />

Potamnje joj svijetlijeh oči<br />

sunce blago i veselo,<br />

a vedrinu od istoči,<br />

naoblači bistro čelo.<br />

Skupljen oblak zlatnijeh prama<br />

proli obilne dažde svoje<br />

i potopi svitlos srama<br />

cvjetnijeh prsi perivoje.<br />

Na srce joj krv je utekla,<br />

gdi ju teški jad satira;<br />

ište žalos da bi izrekla -<br />

glas ju bježi, riječ umira.<br />

Najposlije željna sila<br />

stupaj puti a ne snaga;<br />

van grada se uputila<br />

888 562. što se (...) nada - što ga očekuje, što<br />

mu prijeti<br />

140

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!