Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />
580<br />
585<br />
590<br />
595<br />
600<br />
605<br />
610<br />
615<br />
još sred usta ljuta Zmaja<br />
i nokata bijesna Lava<br />
oko tebe s oba kraja<br />
slovinska je sva država.<br />
Robovi su tvoji susjedi,<br />
teške sile svim gospode;<br />
tve vladanje samo sjedi<br />
na pristolju od slobode.<br />
U slobodnu gradu ovomu<br />
od zetovih tako ruka609<br />
sačuva se despot, komu<br />
ja sam unuk od unukâ;<br />
i od našega svega traga<br />
ne nahodi nitko se ini<br />
razni ova kćerca draga,<br />
ka je razgovor moj jedini«.<br />
Kô ču ovo crnac, skide<br />
zlatnu mahramu iza pasa,<br />
Sunčanici ter otide<br />
i u način ju blag prikaza,<br />
veleć: »Tva je sreća sada<br />
i velika i čestita:<br />
istočnom si caru lada, 610<br />
o djevojko plemenita!«<br />
Sunčanica tada svrnu<br />
oči od srama i poniknu,<br />
a svu ostalu družbu crnu<br />
crni hadum k sebi viknu.<br />
Nu š njim ne hteć da se dili<br />
djevojčica časna i lijepa,<br />
ugrabi ju on po sili<br />
isprid skuta ćaćka slijepa.<br />
Otet bi se mlada uzela<br />
strašnom crncu ki ju hvata<br />
golubica jakno bijela<br />
crnom orlu iz nokata.<br />
Ali Ljubdrag, u sljepilu<br />
tužni starac nad sve ine,<br />
čuvši grabit kćercu milu<br />
uhiti se za sjedine,<br />
i ne ufajuć da ju obrani,<br />
620<br />
625<br />
630<br />
635<br />
640<br />
645<br />
650<br />
655<br />
zaupi u glas pun žalosti:<br />
»Na ovo li me, jaoh, dohrani,<br />
teška i trudna mâ starosti?<br />
Da li dosta, srećo huda,<br />
djedinstvo otet mê ne bi ti,<br />
i od despota slavnih svuda<br />
pastirim nas učiniti,<br />
i ljubljenim sinovima,<br />
ki biše oči mojih zenice,<br />
da moj život spravljat ima<br />
i kolijepke i grobnice? 611<br />
Ti me sada sasma ovako<br />
slijepa starca još pokosi,<br />
čim se moje dobro svako,<br />
mâ jedihna kćerca odnosi.<br />
O mâ kćerce! - Nije je, nije! -<br />
Sunčanico, kćerce mlada,<br />
tvoj sunčani ures gdi je?<br />
Jaoh, tko mi te grabi sada?<br />
Ozovi se, kćerce mila!<br />
Viđ koja me boles cijepa!<br />
Ah, komu si ostavila<br />
ćaćka tvoga stara i slijepa?<br />
Za ovo li, smrti prijeka,<br />
gluha mi se vazda kaza,<br />
mâ nesrećna staros neka<br />
mre s huđega sveđ poraza?<br />
Moja slijepa staros ova<br />
ka mi u licu smrt svjedoči,<br />
bez gospostva, bez sinova<br />
i bez drazijeh, vajmeh, oči,<br />
i bez tebe, slatko ufanje,<br />
kćerce mila, u koj meni<br />
i sinovi su i vladanje<br />
i od oči vid žuđeni!«<br />
Starac Ljubdrag tuži ovako:<br />
ali što mu toj pomaga?<br />
S kćercom mu se veće odmakô<br />
podaleko crni aga.<br />
Sunčanica sprva od straha<br />
učini se mrazna stijena 612 ,<br />
609 586. od zetovih tako ruka - od Murata II,<br />
koji je u svoj harem uzeo Đurđevu kćer<br />
Maru<br />
610 599. istočnom si caru lada - turskom si<br />
caru žena<br />
611 628. i kolijepke i grobnice - starac i rađa i<br />
sahranjuje svoju djecu (tj. svi pogibaju<br />
prije njega)<br />
612 658. mrazna stijena - ledena stijena (tj.<br />
kao mrtva)<br />
64
Change language