12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

PJEVANJE ŠESTO<br />

5<br />

10<br />

15<br />

20<br />

25<br />

30<br />

35<br />

Krunoslava, pokli upazi<br />

sred guste se svim dubrave,<br />

gdi kladenac tih izlazi<br />

vrh cvjetica i vrh trave,<br />

s viteškoga konja skoči<br />

i, ušto uze da se boli,<br />

iz kladenca svijetlijeh oči<br />

rijeke od groznijeh suza proli;<br />

ter svakako neka452 otkrije<br />

tešku muku ka ju mori,<br />

iz srca uzdah vruć podrije<br />

i žalosno progovori:<br />

»Prem se htjelo mrtvoj meni<br />

mjesto ovako gluho i pusto,<br />

da me tmine združe sjeni<br />

ke prostira dubje gusto. 453<br />

Gdi si, o sunce mojijeh dana,<br />

vjereniče gdi si mili?<br />

o mâ željo uzdisana,<br />

u životu, jaoh, jesi li!<br />

O životu moj jedini,<br />

ja bez tebe nijesam živa,<br />

ako u mrkloj s tobom tmini<br />

srce i dušâ mâ pribiva.<br />

Nu se od mene smrt ne plače -<br />

mrem bez duše po razlogu 454 -<br />

neg što tebe, slatki brače,<br />

sloboditi još ne mogu.<br />

Ali jaoh, što ću da sve drago<br />

kamenje se moje broji,<br />

ako, vajmeh, pravo blago 455<br />

u tuđijeh mi rukah stoji?<br />

Što mi valja zlato ino<br />

i bogastvo neizrečeno,<br />

ako zlato moje istino 456<br />

452 9. neka - da<br />

453 15-16. da moju tamnu (crnu) tugu<br />

združi s tamom guste šume<br />

454 26. po razlogu - s razlogom<br />

455 31. pravo blago - Korevski<br />

456 35. zlato moje istino - Korevski<br />

40<br />

45<br />

50<br />

55<br />

60<br />

65<br />

70<br />

75<br />

pod zemljom je zatvoreno?<br />

Čemu je da sam ja gospoja<br />

podunavskim nad narodi,<br />

ako je u ropstvu duša moja<br />

ka životu mom gospodi?<br />

Što mi sunce od istoči<br />

s bijelijem danom mladoj siva,<br />

ako sunce mojijeh oči<br />

vječne noći tmina skriva?<br />

Ali, vajmeh, mâ svijes gdi je?<br />

što besjeda moja pravi?<br />

Kako vječni dan tu nije<br />

svijetlo sunce gdi boravi?<br />

Dan je, ali iza oblaka<br />

od kamenja ledenoga<br />

proć goruća nadvor zraka<br />

vik ne može sunca moga.<br />

O kamenje svijem čestito,<br />

miri srećni i blaženi<br />

sred kijeh sunce sja skrovito<br />

kim dan svanut može meni!<br />

Ah, da mi je željnoj moći,<br />

pticom bih se satvorila<br />

za ubrzo leteć doći<br />

sred vašega mrazna krila!<br />

Nu kada mi toj se brani,<br />

a vi mi ste nadaleče,<br />

miri visoko obzidani<br />

sred kijeh sunce mê istječe,<br />

daj primite, svijetli miri,<br />

druzijem puni tmine i straha,<br />

dušu ku mi želja tiri<br />

na krilijeh od uzdaha!<br />

Ali, tužna, gdi se bolim?<br />

što govorim? s kijem besidim?<br />

Kamenju se gluhom molim,<br />

ni daleče ke ne vidim.«<br />

Zatrvljena zatočnica<br />

svoje ovako tužbe svrši<br />

i čuvene od vjetrica<br />

ki oko nje tiho prši.<br />

Čim u smeći i u plaču<br />

tako tuži dikla mlada,<br />

42

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!