Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />
225<br />
230<br />
235<br />
240<br />
245<br />
250<br />
veće usta svâ zatvori; 191<br />
učitelj se hodža diže,<br />
i ovako progovori:<br />
»Rob, ki verno dosle uči<br />
da se u znanju carstvo uzmnoži,<br />
da se umnaža sad odluči<br />
s carskom slavom zakon božji.<br />
Kroz mâ usta čuj svjet stavni192<br />
ki me nebo rijet nadiše; 193<br />
ja redovnik, ti car slavni,<br />
a Bog višnji svijeh je više.<br />
Nemoj, slavni care od carâ,<br />
u pogubi tvoje glave<br />
da otmanska kuća stara<br />
trepti i š njom sve nje slave,<br />
ter joj s prijekom pak nezgodom<br />
zgine u tebi što nju resi,<br />
gdi čestitim još porodom<br />
utvrdio stola nijesi. 194<br />
Prosti, prosti, gospodine,<br />
ako budem rijet odveće:<br />
zatajati ne ima istine<br />
tko u svjetu izdat neće.<br />
Neka istina mjesto ima,<br />
a ma glava tajčas padi<br />
pod nogami evo tvima<br />
roba starca, care mladi!<br />
Hvalim carstva tvoga odluke<br />
i vizijerove uspomene, 195<br />
nu ako dobre kad nauke<br />
ču od tvoga sluge mene,<br />
vidi mi se spomenuti 196<br />
191 222. veće usta svâ zatvori - ušuti, umukne<br />
192 229. svijet stavni - čvrsti (sigurni) savjet<br />
193 230. koji mi je (savjet) nebo naložilo reći<br />
194 239-240. gdje još čestitim sinom nisi<br />
učvrstio prijestolje<br />
195 250. i vizijerove uspomene - i vezirova<br />
upozorenja<br />
255<br />
260<br />
265<br />
270<br />
275<br />
196 253. i dalje: Hodžinim govorom autor<br />
zapravo izlaže svoje vlastito, vrlo oštro<br />
klasno stajalište: da se car oženi carskom<br />
kćeri, dakle iz porodice sebi ravne. U tim<br />
se, kao i u drugim prilikama, u Dubravici<br />
naprimjer, Gundulić očituje kao zadrti<br />
plemić u doba kad se u Dubrovniku patrida<br />
tve carstvo ljubi pravu<br />
uzme otprije neg se uputi<br />
boja istočna slidit spravu;<br />
ne robinju nepoznanu<br />
od koljena potištena<br />
neg gospođu izabranu,<br />
svijetle kuće, slavna imena;<br />
zašto, ako te sam na licu<br />
ures lijepi usprimaga, 197<br />
ter robinju za caricu<br />
od neznana uzmeš traga,<br />
u kojoj se nać će muci,<br />
spomenujuć zgodu hudu,<br />
tvoji sinovi, tvoji unuci<br />
i nakon njih koji budu?<br />
Ah, razmisli sa mnom sada,<br />
što će rijeti od njih svaki?<br />
Pun nemira, smeće i jada<br />
daće tužbam govor taki:<br />
'Man se 198 brojim od slavnoga<br />
otmanskoga ja koljena,<br />
ako je žena oca moga<br />
pastirica zaplijenjena.<br />
Djedi mi su svi očini<br />
cari istočni privisoci;<br />
cijski sloj tanjio, i brojčano i ekonomski.<br />
Gundulić je, kako se čini, sve zlo u Dubrovniku<br />
vidio u tome što se ne poštuju<br />
stare plemićke uredbe. Takav svoj stav<br />
pripisao je on i hodži, iako je tome proturječila<br />
turska praksa: u turskom je carstvu<br />
sposobnost mogla sebi prokrčiti put od<br />
seoske kolibe do časti velikog vezira (npr.<br />
Mehmed-paša Sokolović koji je kao dijete<br />
otrgnut od roditelja negdje u Bosni za harač<br />
u krvi).<br />
197 261-262. ako te samo ljepota dragina<br />
privlači<br />
198 273. man se - uzalud. U ovoj i narednim<br />
strofama, zaključno do 296. stiha, redaju<br />
se kontrasti, tipični za barokni stil, u kojima<br />
se izražava visoki položaj očeva i<br />
djedova budućih careva s očinske strane -<br />
ako bi se <strong>Osman</strong> oženio kakvom priprostom<br />
djevojkom - i ropski nivo s majčine<br />
strane.<br />
15
Change language