12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

225<br />

230<br />

235<br />

240<br />

245<br />

250<br />

veće usta svâ zatvori; 191<br />

učitelj se hodža diže,<br />

i ovako progovori:<br />

»Rob, ki verno dosle uči<br />

da se u znanju carstvo uzmnoži,<br />

da se umnaža sad odluči<br />

s carskom slavom zakon božji.<br />

Kroz mâ usta čuj svjet stavni192<br />

ki me nebo rijet nadiše; 193<br />

ja redovnik, ti car slavni,<br />

a Bog višnji svijeh je više.<br />

Nemoj, slavni care od carâ,<br />

u pogubi tvoje glave<br />

da otmanska kuća stara<br />

trepti i š njom sve nje slave,<br />

ter joj s prijekom pak nezgodom<br />

zgine u tebi što nju resi,<br />

gdi čestitim još porodom<br />

utvrdio stola nijesi. 194<br />

Prosti, prosti, gospodine,<br />

ako budem rijet odveće:<br />

zatajati ne ima istine<br />

tko u svjetu izdat neće.<br />

Neka istina mjesto ima,<br />

a ma glava tajčas padi<br />

pod nogami evo tvima<br />

roba starca, care mladi!<br />

Hvalim carstva tvoga odluke<br />

i vizijerove uspomene, 195<br />

nu ako dobre kad nauke<br />

ču od tvoga sluge mene,<br />

vidi mi se spomenuti 196<br />

191 222. veće usta svâ zatvori - ušuti, umukne<br />

192 229. svijet stavni - čvrsti (sigurni) savjet<br />

193 230. koji mi je (savjet) nebo naložilo reći<br />

194 239-240. gdje još čestitim sinom nisi<br />

učvrstio prijestolje<br />

195 250. i vizijerove uspomene - i vezirova<br />

upozorenja<br />

255<br />

260<br />

265<br />

270<br />

275<br />

196 253. i dalje: Hodžinim govorom autor<br />

zapravo izlaže svoje vlastito, vrlo oštro<br />

klasno stajalište: da se car oženi carskom<br />

kćeri, dakle iz porodice sebi ravne. U tim<br />

se, kao i u drugim prilikama, u Dubravici<br />

naprimjer, Gundulić očituje kao zadrti<br />

plemić u doba kad se u Dubrovniku patrida<br />

tve carstvo ljubi pravu<br />

uzme otprije neg se uputi<br />

boja istočna slidit spravu;<br />

ne robinju nepoznanu<br />

od koljena potištena<br />

neg gospođu izabranu,<br />

svijetle kuće, slavna imena;<br />

zašto, ako te sam na licu<br />

ures lijepi usprimaga, 197<br />

ter robinju za caricu<br />

od neznana uzmeš traga,<br />

u kojoj se nać će muci,<br />

spomenujuć zgodu hudu,<br />

tvoji sinovi, tvoji unuci<br />

i nakon njih koji budu?<br />

Ah, razmisli sa mnom sada,<br />

što će rijeti od njih svaki?<br />

Pun nemira, smeće i jada<br />

daće tužbam govor taki:<br />

'Man se 198 brojim od slavnoga<br />

otmanskoga ja koljena,<br />

ako je žena oca moga<br />

pastirica zaplijenjena.<br />

Djedi mi su svi očini<br />

cari istočni privisoci;<br />

cijski sloj tanjio, i brojčano i ekonomski.<br />

Gundulić je, kako se čini, sve zlo u Dubrovniku<br />

vidio u tome što se ne poštuju<br />

stare plemićke uredbe. Takav svoj stav<br />

pripisao je on i hodži, iako je tome proturječila<br />

turska praksa: u turskom je carstvu<br />

sposobnost mogla sebi prokrčiti put od<br />

seoske kolibe do časti velikog vezira (npr.<br />

Mehmed-paša Sokolović koji je kao dijete<br />

otrgnut od roditelja negdje u Bosni za harač<br />

u krvi).<br />

197 261-262. ako te samo ljepota dragina<br />

privlači<br />

198 273. man se - uzalud. U ovoj i narednim<br />

strofama, zaključno do 296. stiha, redaju<br />

se kontrasti, tipični za barokni stil, u kojima<br />

se izražava visoki položaj očeva i<br />

djedova budućih careva s očinske strane -<br />

ako bi se <strong>Osman</strong> oženio kakvom priprostom<br />

djevojkom - i ropski nivo s majčine<br />

strane.<br />

15

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!