12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

100<br />

105<br />

110<br />

115<br />

120<br />

125<br />

130<br />

teža sila da ne posta<br />

od ke nam se grabe djeca? 511<br />

O žalosti plačna svima!<br />

Vaj, nevolje gdi su ove:<br />

svoju istu, jaoh, druzima<br />

djecu rađat za robove;<br />

i pun vaja i pun smeće<br />

bit usiljen s teške službe<br />

u porodu im činit veće<br />

negli u smrti plače i tužbe! 512<br />

Može li se s huđe zgode<br />

ginut gorom smrti kojom,<br />

neg živeći bez slobode<br />

ne bit voljan dušom svojom?<br />

O slobodo slatka i draga,<br />

izvrsno te vik ne ljubi,<br />

ni poznava tvoga blaga<br />

tko te ovako ne izgubi!« 513<br />

Vodi iz plijena turska sila<br />

djevojčicâ množ izbranu<br />

od kih svaka lijepa i mila<br />

u svijetlu se rodi stanu.<br />

Rodjaci ih i rodice,<br />

pune tužbe, plača i vaja,<br />

skubuć vlase, grdeć lice,<br />

do samoga slijede kraja. 514<br />

Udaraju s teške muke<br />

pokraj žala odsvudije,<br />

put korablje, steruć ruke<br />

ka im 515 porode slatke krije.<br />

Srce od smeće i od jada<br />

razabrati njih ne more<br />

imaju li im željet sada<br />

blage vjetre, mirno more.<br />

511 99-100. Zar ima težeg nasilja nego što je<br />

ovo kojim nam se grabe djeca?<br />

512 104-108. biti prisiljen zbog teške obaveze<br />

više plakati nad djecom kad se rađaju<br />

nego kad umiru.<br />

513 113-116. Aforizam koji veoma lijepo<br />

pristaje Dubrovniku XVII. st., kad njegova<br />

sloboda doduše nije bila izgubljena, ali je<br />

gotovo neprekidno ugrožena, nekoliko<br />

puta uistinu teško.<br />

514 124. (prate ih) do obale<br />

515 128. ka im - koja im<br />

135<br />

140<br />

145<br />

150<br />

155<br />

160<br />

165<br />

170<br />

Gnjev i milos sveđ u sebi<br />

pamet vrte, svijes im viju;<br />

što bi htjeli, što li ne bi,<br />

da odlučit ne umiju.<br />

Ne ljubovce neg robinje<br />

scijene da će caru biti;<br />

huda misô tim počinje<br />

u srcih se njih buditi.<br />

Žele s misli hude ove<br />

da plah vjetar dme s planina,<br />

da more udre na valove<br />

i da proždre svih pučina.<br />

Ali od želje hude ovako<br />

bježi opeta srce ureda,<br />

i, ako razlog hoće tako,<br />

milos brani, ljubav ne da.<br />

Crni se aga diže iz Šija,<br />

i nalijevo čim se vozi,<br />

Samo, Andro, Ikarija 516<br />

i otoci mu stoje mnozi -<br />

slavni otoci, od kih hvalâ<br />

čte se puna pisma stara,<br />

sad neznana mjesta òstala<br />

s malo stada odizgara.<br />

Delo 517 svijetli, otkli svitu<br />

danja i noćna svjetlos usta;<br />

tamni diku glasovitu<br />

prazan otok, zemlja pusta.<br />

Vrhu mjesta suha i gola<br />

obilježja crkve nije,<br />

na zavjete boga Apola<br />

gdje iđaše vas svijet prije;<br />

neg što na glas prazne jame<br />

iz pustoši k svakom kraju<br />

zamnivaju 518 , i one same<br />

odgovore mukle daju.<br />

Među otocim k lijevoj strani,<br />

od kih aga množ zamijera,<br />

udalek su raspršani<br />

516 151. Samo, Andro, Ikarija - otoci u Egejskom<br />

moru<br />

517 157. Delo - rodni otok Apola i Artemide<br />

(u Egejskom moru) na kojem je nekada<br />

bilo glasovito proročište.<br />

518 167. zamnivaju - odjekuju.<br />

50

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!