12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

345<br />

350<br />

355<br />

360<br />

365<br />

370<br />

375<br />

i kô utruđen kralj hrabreni,<br />

rvuć vojske od Turaka,<br />

na kopju se često odmijeni<br />

od despota Vuka 591 paka.<br />

Bugarkinje 592 jur pristale<br />

i pjevanja bijehu draga,<br />

kad smete igre sve ostale<br />

svojim došastjem Kazlaraga.<br />

Pokli iska svud po gradu<br />

Smederevu on zaludu<br />

Sunčanicu lijepu i mladu<br />

ukazati da mu budu,<br />

brži nego brza strijela<br />

otole se s družbom dijeli,<br />

bivši čuo da se u sela<br />

Ljubdrag otac š njom priseli.<br />

Tu je nađe u zabavi<br />

od veselih sjediljaka,<br />

i u pogledu nje objavi<br />

tajčas mu se sunčja zraka.<br />

Pače bijelijem danom svanu<br />

crnom agi noćno lice<br />

na ljepotu rajsku izbranu<br />

od sunčane Sunčanice.<br />

Zapažene odsvud vidi<br />

u nju jednu svačije oči<br />

i cvijet sunce gdi ju slidi<br />

pored suncem od istoči.<br />

Ali crnac kô se ugleda,<br />

ne zna od straha nitko gdi je:<br />

sjemo tamo svak ureda<br />

hoće bježat, a ne umije.<br />

Sunčanica i š njom lipa<br />

družba od straha i od srama<br />

cvitje iz skuta na tli isipa<br />

ko za zlatnih braše prama. 594<br />

593<br />

591 344. despot Vuk - unuk despota Đurđa<br />

Brankovića; ratovao je na strani kralja Matijaša;<br />

omiljeni je junak narodne pjesme,<br />

pod imenom Zmaj Ognjeni Vuk.<br />

592 345. bugarkinje - bugarštice, narodne<br />

pjesme dugoga metra (obično stih od 16 ili<br />

15 slogova, s pripjevom), potvrđene uglavnom<br />

u našim primorskim stranama<br />

593 361-362. bijelijem danom svanu - obraduje<br />

se; antiteza prema crnom i noćnom<br />

594 376. koje je brala za zlatne pramenove<br />

380<br />

385<br />

390<br />

395<br />

400<br />

405<br />

410<br />

415<br />

420<br />

Poniknute lijepe vile<br />

zamukle su mramorkome,<br />

cijeneć da su tako skrile<br />

same sebe sjenim svôme.<br />

Odsvuda su vrhu lica<br />

vlase od kosa raspustile,<br />

ali između zlatnijeh žica<br />

sjahu im većma oči mile.<br />

Hitri hadum svijem objavi<br />

veseo pogled, sliku dragu;<br />

sprijed na prsi ruku stavi<br />

i u besjedu kliče blagu:<br />

»Družbo mila, dni čestite<br />

ki trajete sred dubrave,<br />

uživa'te i slidite<br />

lijepe igre i zabave!<br />

Nitko ne ima' strah ni čezni,<br />

er došastje moje neće<br />

razvrć vaše tance i pjesni<br />

ni donijet vam gorke smeće.<br />

Pače u družbu vašu, ka je<br />

mnoge sreće, mnoge česti,<br />

gdi u miru svak dni traje,<br />

i ja ću, za nać mir, uljesti.<br />

Tim, gizdava družbo mlada,<br />

ovdje gdi ste vi skupljeni,<br />

ne budi vam mučno sada<br />

dat zamalo mjesto i meni!«<br />

Kô izreče sej besjede,<br />

gdi sjen velik dub prostira,<br />

sam bez družbe Turčin sjede<br />

sred seljana i pastira.<br />

Milostivo na staroga<br />

Ljubdraga se pak obrati,<br />

tere poče ovako ga<br />

s tvrdim kletvam uprašati:<br />

»Ah, tako ti Bog s visine<br />

vratio očima vid žuđeni,<br />

vrijedni i dobri domaćine,<br />

pleme tvoje spovjeđ meni.<br />

A po carsku slavnu glavu,<br />

tako ne pô sabljom mojom, 595<br />

kad istinu skažeš pravu,<br />

neć me uvrijedit riječi tvojom.<br />

Stari tvoji tko su bili?<br />

595 418. ne poginuo od svoje sablje<br />

61

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!