You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />
345<br />
350<br />
355<br />
360<br />
365<br />
370<br />
375<br />
i kô utruđen kralj hrabreni,<br />
rvuć vojske od Turaka,<br />
na kopju se često odmijeni<br />
od despota Vuka 591 paka.<br />
Bugarkinje 592 jur pristale<br />
i pjevanja bijehu draga,<br />
kad smete igre sve ostale<br />
svojim došastjem Kazlaraga.<br />
Pokli iska svud po gradu<br />
Smederevu on zaludu<br />
Sunčanicu lijepu i mladu<br />
ukazati da mu budu,<br />
brži nego brza strijela<br />
otole se s družbom dijeli,<br />
bivši čuo da se u sela<br />
Ljubdrag otac š njom priseli.<br />
Tu je nađe u zabavi<br />
od veselih sjediljaka,<br />
i u pogledu nje objavi<br />
tajčas mu se sunčja zraka.<br />
Pače bijelijem danom svanu<br />
crnom agi noćno lice<br />
na ljepotu rajsku izbranu<br />
od sunčane Sunčanice.<br />
Zapažene odsvud vidi<br />
u nju jednu svačije oči<br />
i cvijet sunce gdi ju slidi<br />
pored suncem od istoči.<br />
Ali crnac kô se ugleda,<br />
ne zna od straha nitko gdi je:<br />
sjemo tamo svak ureda<br />
hoće bježat, a ne umije.<br />
Sunčanica i š njom lipa<br />
družba od straha i od srama<br />
cvitje iz skuta na tli isipa<br />
ko za zlatnih braše prama. 594<br />
593<br />
591 344. despot Vuk - unuk despota Đurđa<br />
Brankovića; ratovao je na strani kralja Matijaša;<br />
omiljeni je junak narodne pjesme,<br />
pod imenom Zmaj Ognjeni Vuk.<br />
592 345. bugarkinje - bugarštice, narodne<br />
pjesme dugoga metra (obično stih od 16 ili<br />
15 slogova, s pripjevom), potvrđene uglavnom<br />
u našim primorskim stranama<br />
593 361-362. bijelijem danom svanu - obraduje<br />
se; antiteza prema crnom i noćnom<br />
594 376. koje je brala za zlatne pramenove<br />
380<br />
385<br />
390<br />
395<br />
400<br />
405<br />
410<br />
415<br />
420<br />
Poniknute lijepe vile<br />
zamukle su mramorkome,<br />
cijeneć da su tako skrile<br />
same sebe sjenim svôme.<br />
Odsvuda su vrhu lica<br />
vlase od kosa raspustile,<br />
ali između zlatnijeh žica<br />
sjahu im većma oči mile.<br />
Hitri hadum svijem objavi<br />
veseo pogled, sliku dragu;<br />
sprijed na prsi ruku stavi<br />
i u besjedu kliče blagu:<br />
»Družbo mila, dni čestite<br />
ki trajete sred dubrave,<br />
uživa'te i slidite<br />
lijepe igre i zabave!<br />
Nitko ne ima' strah ni čezni,<br />
er došastje moje neće<br />
razvrć vaše tance i pjesni<br />
ni donijet vam gorke smeće.<br />
Pače u družbu vašu, ka je<br />
mnoge sreće, mnoge česti,<br />
gdi u miru svak dni traje,<br />
i ja ću, za nać mir, uljesti.<br />
Tim, gizdava družbo mlada,<br />
ovdje gdi ste vi skupljeni,<br />
ne budi vam mučno sada<br />
dat zamalo mjesto i meni!«<br />
Kô izreče sej besjede,<br />
gdi sjen velik dub prostira,<br />
sam bez družbe Turčin sjede<br />
sred seljana i pastira.<br />
Milostivo na staroga<br />
Ljubdraga se pak obrati,<br />
tere poče ovako ga<br />
s tvrdim kletvam uprašati:<br />
»Ah, tako ti Bog s visine<br />
vratio očima vid žuđeni,<br />
vrijedni i dobri domaćine,<br />
pleme tvoje spovjeđ meni.<br />
A po carsku slavnu glavu,<br />
tako ne pô sabljom mojom, 595<br />
kad istinu skažeš pravu,<br />
neć me uvrijedit riječi tvojom.<br />
Stari tvoji tko su bili?<br />
595 418. ne poginuo od svoje sablje<br />
61