12.05.2015 Views

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

Osman (nedovršeno) Ivan Gundulić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Ivan</strong> Gundulić: <strong>Osman</strong><br />

215<br />

220<br />

225<br />

230<br />

235<br />

240<br />

245<br />

Zatjecat se još ne taže 582<br />

pastirice najmilije,<br />

ka začinja pjesni draže,<br />

ka li vjenčac ljepše vije.<br />

Sjediljke ove skupio bîše<br />

starac Ljubdrag na svom stanu,<br />

jeda srce tvrdo odviše<br />

od svê kćerce one ganu:<br />

ter od mladih, kih ustrili<br />

slavna lipos nje velika,<br />

kigodi joj tuj omili<br />

i obere ga vjerenika. 583<br />

Tad kon lijepe Sunčanice<br />

na sjediljke sej ljuvene<br />

odsvud mlaci i mladice<br />

skupiše se nebrojene.<br />

Ona mlada, zasveda je<br />

mučna u srcu cića toga,<br />

poslušna se kazat haje<br />

zapovijedim ćaćka svoga.<br />

Sve najlijepše gube ime 584<br />

prid uresom nje uresa<br />

jak prid suncem istočnime<br />

jasne zvijezde od nebesa.<br />

Čisti zlatni pram od kosi<br />

na vjetric je tih rasplela,<br />

a od razlika cvića nosi<br />

vjenčac vrhu vedra čela.<br />

U pogledu ljuvenomu<br />

razbludna joj sja danica,<br />

a u rajskom licu svomu<br />

capti trator i ružica.<br />

Na ustijeh joj od veselja<br />

rumena se rusa smije;<br />

koprenica snijega bjelja<br />

bjelje od snijega prsi krije.<br />

582 213. zatjecat se (...) ne taže - ne smiruju<br />

se, ne prestaju se natjecati<br />

583 221-224. (Ljubdrag je sakupio mladiće)<br />

ne bi li se koji zaljubio u njegovu kćerku i<br />

njoj omilio da ga izabere za vjerenika.<br />

584 233-256. Ovih šest strofa predstavljaju<br />

lirsku pjesmu o Sunčaničinoj ljepoti u<br />

terminima petrarkističke poezije, a ipak<br />

svojim odmjerenim izrazom i skladnom<br />

arhitektonikom nadmašuje lirski govor<br />

naših petrarkista.<br />

250<br />

255<br />

260<br />

265<br />

270<br />

275<br />

280<br />

285<br />

290<br />

Tako ona milo hodi<br />

i toliku svjetlos ima<br />

da u jedno vrime izvodi<br />

tančac stupom, dan očima.<br />

Pače, cijeneć da je zora<br />

što su oči nje ljuvene,<br />

rumena se rusa otvora<br />

i razliko cvijetje zene.<br />

Bijelim rukam po livadi 585<br />

s drugam ga ona brat počinje;<br />

seljani se dižu mladi:<br />

kolo okolo njih začinje.<br />

Usred kola od sviralî<br />

i od diplî na glas mio,<br />

da zabave sej pohvali,<br />

zače ovako mlad Radmio:<br />

»Družbo lijepa i vesela<br />

od mlađahnijeh pastirica<br />

kim sred oči zora bijela<br />

a sunačce sja sred lica,<br />

pridružite u ljuvezni<br />

s našijem vaše skladne glase,<br />

da pojući slatke pjesni<br />

biće ovo proslavja se!<br />

Pojmo, pojmo, družbo, draga!<br />

Bježi mlados, leti vrime;<br />

od prolitja doba blaga<br />

uživajmo prije zime!<br />

Ne čekajte svijetla prama<br />

zlato u srebro da se obrati,<br />

a bez svitlosti i bez plama<br />

lijepijeh se oči pogled skrati.<br />

U mlađahna svoja lita<br />

svaka od vas, lijepe moje,<br />

grli rados, ljubav hita',<br />

želje ispunjaj slatke svoje!<br />

Čestitos je ovo živa,<br />

blaženstva su ovo prava;<br />

ovako se lijepa uživa<br />

mlados i nje dika i slava.<br />

Što se pita, da se ima;<br />

što se žudi, da se stječe;<br />

585 257. i dalje: slijedi nastavak lirske digresije<br />

koja je sva u mekim idiličnim tonovima,<br />

da bi onda došlo do oštrog kontrasta<br />

pojavom Kazlar-age, koji će na kraju<br />

oteti Sunčanicu<br />

59

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!