Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

svjetonazora. Ali, kako je to primijetio Z. Radman, »prije nego što postoji fizičar,
filozof ili pjesnik … postoji čovjek u ulozi fizičara, filozofa ili pjesnika«
(Radman, 1995: 80). Čovjeku je stoga proučavanje svijeta dostupno jedino iz
ljudske perspektive, zbog čega bi u znanstvenom smislu humiverzum bio primjereniji
izraz od univerzuma (ibid.). Unatoč tome, ponekad se Znanstvenik
(prema Latouru) poistovjećuje s Bogom, ne samo u smislu perspektive iz koje
promatra svijet nego jednako tako i u smislu društvenog položaja koji uživa
kao član akademske zajednice. Upravo tom se temom bavi jedan od najpoznatijih
akademskih romana, Sramota (J. M. Coetzee, 1999), čiji protagonist,
David Lurie, sveučilišni profesor u južnoafričkom gradu Cape Town u vrijeme
nakon ukinuća rasističkog režima, posvećuje svoj život apstraktnom razmišljanju,
toj »dominantnoj intelektualnoj tradiciji moderniteta« (P. Armstrong,
2008: 221). No, činjenica jest da intelektualna nadmoć ne pretpostavlja nužno i
duhovni integritet, bilo na osobnoj, bilo na profesionalnoj razini. Lurie na kolegiju
iz Romantizma poziva svoje studente da se duboko zamisle nad stihovima
Wordsworthova Preludija, u kojima pjesnik poistovjećuje visinu Mont Blanca
s uzvišenošću postignuća i snage ljudskog duha i uma, prikazujući na taj način
svijet »čistih ideja« (Coetzee: 21). Kao čista suprotnost platonističkim temeljima
njegova nastavničkog, dakle profesionalnog angažmana, djeluje događaj
koji će uslijediti, a to je njegovo prisiljavanje studentice Melanie Isaacs na
spolno općenje. Do kraja priče grabežljivac će sam postati plijenom u rukama
sudbine, nakon što je njegova kćerka brutalno silovana. Izgubivši radno mjesto
na sveučilištu, Lurie odlučuje živjeti s kćerkom na selu, posvećujući sada svoj
život napuštenim životinjama (čiji će životi okončati u skloništu za nezbrinute
životinje). Njegova mu kćerka objašnjava kako »ne postoji nikakav viši život.
Ovo je jedini život koji postoji. Život koji dijelimo sa životinjama« (74). Ovo
će se slojevito književno djelo razmotriti prvenstveno u kontekstu engleskog
akademskog romana. Taj je romaneskni žanr doživio veliki procvat pedesetih
godina dvadesetog stoljeća u Britaniji i SAD-u, no njegova je povijest u
analima književnih studija mnogo duža (K. Womak, 2005: 326). Akademski
se romani prvenstveno usredotočuju na osobne i profesionalne nedoumice s
kojima se suočavaju osobe uključene u akademski život.
108