Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

nje Boškovićevih i Benvenutijevih rasprava objavljenih pod zajedničkim naslovom
Dissertationes physicae tres. Protivno pravilima žanra, teze nisu bile
obrojčene niti je izrijekom naveden profesor koji ih je sastavio. Autora otkriva
podatak da je tezarij bio branjen na Kraljevskom kolegiju Theresianumu (in
Collegio Regio Theresiano), a u razdoblju 1763.–1773. profesor matematike i
filozofije na Theresianumu bio je upravo Pál Makó.
Assertiones ex physica razdijeljene su u 15 subtezarija. Već su prva dva jasno
dokumentirala Boškovićev utjecaj. U prvom subtezariju »De lege virium in
natura existentium« Makó je izložio Boškovićev nauk o privlačnim i odbojnim
silama, uključivši i podroban opis Boškovićeve krivulje silā. U posljednjoj rečenici
poslužio se prvi put ključnim Boškovićevim nazivkom materiae puncta,
a da ga prethodno nije uveo. Dotad se služio nazivkom elementa corporum. U
drugom subtezariju »De praecipuis corporum proprietatibus« bečki je profesor
s pomoću Boškovićeva zakona silā prvo razjasnio svojstvo fizičkih tijela koje je
nazvao »čvrstoća ili neproničnost, također fizički neprekinuta protežnost« (soliditas
seu impenetrabilitas, extensio item physice continua). U tom je subtezariju
još obradio tri opća svojstva tijelā: djeljivost, koheziju i elastičnost. Zaključno
je Makó upozorio na »različitost česticā« (varietas particularum), što omogućuje
da se lako mogu razumjeti kemijske promjene kao što su »vrenja, otapanja,
taloženja tijelā« (corporum fermentationes, solutiones, praecipitationes).
U sedmom subtezariju »De universali materiae gravitate« Makó je razjasnio
kako djeluje gravitacija za različite slučajeve, počevši od najjednostavnijeg,
kad točka tvari smještena izvan sferne homogene plohe djeluje na pojedine
točke te plohe. Dok je u prvom subtezariju oklijevao, ovdje se otpočetka služio
Boškovićevim nazivkom punctum materiae. U osmom subtezariju »De astronomia
physica« prihvatio je Boškovićevu modifikaciju Newtonova zakona
opće gravitacije: periodično gibanje planeta i kometa slijedi »što približnije«
(quam proxime), a ne točno (accurate) Newtonov zakon.
Deseti subtezarij »De lumine, coloribus et igne« otvorila je tvrdnja o naravi
svjetlosti: »Svjetlost se sastoji od vrlo finih čestica svjetlećih tijela.« Makó
je u tom pitanju bio Boškovićevim istomišljenikom. U posljednji, petnaesti subtezarij
uvrstio je i tvrdnju o naravi okusa, vrlo blizak Boškovićevu opisu. Isti
je Makóov tezarij tiskan i na kraju 1767. i 1768., u zasebnim knjižicama, ali
pod naslovom Materia tentaminis publici uobičajenim tada na Theresianumu.
Godine 1777. Ivan Krstitelj Horvath, profesor fizike na Sveučilištu u Trnavi
(Regia Universitas Tyrnaviensis), objavio je svoj tezarij Tentamen publicum
ex praelectionibus physicis. Branio ga je mladi pavlin Valentin Salaj 26. travnja
1777., i to u nazočnosti direktora Filozofskog fakulteta Mihovila Šoretića,
ujedno profesora patologije i medicinske prakse, i dekana Filozofskoga fakulteta
Josipa Mitterpachera, profesora više matematike.
169