Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
popratna obrazloženja u znanstvenim i povijesnim bilješkama uključuju razmišljanja<br />
o publici i obilježjima sadržaja. Osim Newtona, po kojem se Bošković<br />
na poseban način obraća londonskoj znanstvenoj sredini i Royal Society,<br />
stihovi imaju još dva važna adresata, dva protagonista ‘nove optike’ – Johna<br />
Dollonda i Leonharda Eulera (n. 39). Brojnim autoreferencijama Bošković<br />
znanstvenik samosvjesno predočuje svoje doprinose optici, geofizici, astronomiji<br />
i prirodnoj filozofiji.<br />
Na razvedeni dizajn Boškovićeva komunikacijskog modela ukazuju i neki<br />
drugi momenti, primjerice spomen Algarottijevih dijaloga Il Neutonianismo<br />
per le dame (1737) s razmišljanjima o dostupnosti znanstvenih sadržaja različitim<br />
vrstama publike, tj. o prednostima i ograničenjima, kako bismo to današnjim<br />
rječnikom rekli, ‘popularne znanosti’ (n. 12). U završnoj epizodi šestoga<br />
pjevanja nudi Bošković jednu zapletenu alegoriju o Suncu, Mjesecu i Zemlji, a<br />
u bilješci (n. 78) ispisuje njezinu poruku s pomoću kontrasta: Zemlja, promotrena<br />
s Mjeseca, jest »crna, zamagljena i prljava«, a Mjesečevi su učinci nešto<br />
što je »vrlo opće i vrlo poznato« (communissima et notissima), koristeći se<br />
tako ključnim riječima kojima bismo i danas mogli opisati prisutnost znanosti<br />
u javnosti.<br />
Ključne riječi: modeli komuniciranja znanosti, popularizacija znanosti, autoreferencije<br />
znanstvenika; Ruđer Bošković, Isaac Newton<br />
BOŠKOVIĆ’S MOTIFS FOR COMMUNICATING NEWTON’S<br />
DISCOVERIES IN OPTICS: CASE ANALYSIS OF THE SIXTH<br />
CANTO OF BOŠKOVIĆ’S EPIC<br />
DE SOLIS AC LUNAE DEFECTIBUS<br />
We scrutanise the nature herself and what she exhibits<br />
While treading along her own paths. Night and day we observe<br />
Vigilantly, attentively with both our eyes, persistent<br />
In observation long hours we spend. Nor is that enough:<br />
Governed by various arts our right hand masters<br />
Thousands of instruments, taming her injured<br />
With dense wounds. By torturing her we try to publish<br />
Secret laws and discover remote causes of things.<br />
(VI, 206–213, translated by Vesna Baće)<br />
The sixth and last canto of Bošković’s didactic epic De Solis ac Lunae<br />
defectibus is a “poetic apotheosis” of Isaac Newton, whose works, notably<br />
Principia and Opticks, are “like some kind of oracles that give true answers,”<br />
154