Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

logikom i glavnim ciljem obrazovanja uopće. U jednoj takvoj tržišno orijentiranoj
klimi, praćenoj obećavajućim rezultatima tehničko-digitalne civilizacije,
čini se da humanističke znanosti postaju suvišne. Bez postavljanja u pitanje
značenja »nehumanističkih znanosti« (koje nisu bez duha i čovjeka), ovdje
se pokušava pokazati važnost humanističkih znanosti za sveučilište, ali i za
čovjeka kao takvoga te za društvo.
LUKA MATIĆ
Osijek, Hrvatska (student) /
Osijek, Croatia (student)
SVEUČILIŠTE: OD SPEKULACIJE DO KRIZE
U izlaganju ću se usmjeriti na problematiku koju je na četrnaest predavanja
posvećenih određenju akademija razmatrao njemački filozof Friedrich
Wilhelm Joseph Schelling (1775–1854). Inače, ta predavanja objavljena su
pod zajedničkim naslovom Vorlesungen über die Methode des akademischen
Studiums.
U svojem izlaganju ponajprije ću se baviti prvim trima Schellingovim predavanjima,
a koja su se odnosila na apsolutni pojam znanosti, na znanstveno i
ćudoredno određenje akademija te na prve pretpostavke akademskoga studija.
Naime, na sveučilištu je moguće i nužno ostvariti idealno shvaćeno znanje,
i to tako što se na njemu, prema Schellingu, odvijaju aktivnosti zahvaljujući
kojima se realitet pretvara u idealitet, čime se proizvodi znanje. Izlaganje
Schellingova nauka o metodi akademskoga studija poslužit će mi kao orijentir
za ocjenu sadašnjega stanja sveučilišta.
Dakle, u izlaganju ću se očitovati i o aktualnom stanju na sveučilištu.
Pritom smatram da u današnje vrijeme sveučilište ponajviše obilježava kriza.
Gubitak koncepta identiteta znanja i djelovanja, a koji identitet karakterizira
utemeljenje modernog sveučilišta, danas dovodi do raspršivanja produktivnih
snaga u znanosti i, posljedično tome, do ukidanja znanja kao bezuvjetne svrhe
znanstveno-istraživačkoga rada. Zbog toga, kao što je zaključio austrijski
znanstvenik Konrad Paul Liessmann, znanje gubi svoj društveni značaj i njegovo
mjesto zauzima informacija i upravljanje informacijama.
92